OPIS FILMSKI

OPIS FILMSKI, također filmska deskripcija, onaj dio film. izlaganja u kojem se prvenstveno nastoji izgraditi prikladno specifična predodžba o postojanim osobinama → prizora, nekog dijela ili aspekta prizora (npr. o postojanim obilježjima ambijenta, ličnosti, stvari, situacije, određenog zbivanja...). Kad se opisuje postojana i repetitivna struktura nekog zbivanja, tada se govori o narativnom opisu (→ naracija).

Svako film. (vizualno-auditivno) pokazivanje prizorne pojave stvara i neku predodžbu o njoj (→ prikazivanje, filmsko) pa snimka ima i deskriptivnu funkciju (bez obzira na ostale funkcije). Međutim, pod opisom (u izlagačkom smislu) smatramo posebno izvedenu strukturu film. izlaganja s pomoću koje se postupno izgrađuje predodžba o prizornim pojavama. Opis podrazumijeva postupak kojim se predodžba tražene pojave gradi uz pomoć izdvajanja karakterističnih aspekata, dijelova i općih odnosa među njima. Tipičan opisni pristup je analitičko-sintetski, a ukoliko nije takav drži se slabim opisom.

Opisan može biti već i sam → kadar. Takvi su, npr., kadrovi koji dulje traju te dozvoljavaju gledaocu da podrobnije promotri pokazane prizorne pojave; takvi su i kadrovi u kojima se postupno vizualno otkriva ili analizira neka prizorna pojava uz pomoć njenoga postupnog dovođenja u vidno polje (uz pomoć kretanja kamere, tzv. opisno kretanje kamere, opisna panorama, opisna vožnja / → stanja kamere/; npr. u panorami preko pejzaža ili u vožnji kroz neki ambijent, u vožnji preko dijelova tijela nekog lika i sl.).

Opisni mogu biti i → montažni sklopovi, te cijela kompozicija filma (→ montaža). Tzv. opisnu sintagmu obilježuje stanovit nizalački, kumulativan princip: nižu se kadrovi pojedinih aspekata prizora ili prizorne pojave, a veze među tim kadrovima su predodžbene specifikacije a ne veze → kontinuiteta (kauzalnog ili prostorno-vremenskog). Autor filma odlučuje da li će montažni prijelaz u sklopu opisne sintagme biti kontinuiran i u kojem stupnju. Opisne sintagme, pa i cijele opisne kompozicije filma tipične su za dokum. (osobito etnografske), obrazovne i popularno-znanstvene filmove. U igranima se opisne sintagme tipično javljaju na početku filma ili na početku novih sekvenci (s novim ambijentima, novim likovima, novim situacijama). Najčešće je, međutim, slučaj da je opis integriran s naracijom, te se opisuje istodobno s predočavanjem toka jedinstvenog zbivanja. Klas. film je izgradio mnoge normativne opisne obrasce kojih se valjalo pridržavati pri naraciji. Tipičan opisni obrazac u klas. naraciji jest → master plus inserti, a nešto kasniji, pri snimanju kadar po kadar, jest obrazac orijentacijski kadar — analitički kadrovi — reorijentacijski kadar. Oba su ova pristupa sintetsko-analitička: prvo se predoči važan prizor u ukupnosti i općim obrisima, potom serija bližih planova raznovrsnih aspekata karakterističnih za opisivani prizor, da bi se najzad ponovno podsjetilo na ukupnost. U modernističkom filmu ima srazmjerno više opisnih sintagmi nego u klasičnomu; prečesto opisno strukturiranje zamjenjuje ili slabi scensko-narativno. U sklopu modernističkoga stila opis češće dobiva i dr. funkcije — npr. izražajnu, sugestivnu funkciju, dočaravajući više stanje duha nego činjenično stanje prizora (→ narativni film).

Različiti film. konteksti zahtijevaju različit tip upućenosti u prizorne pojave, pa se opisi mogu razlikovati prema stupnju specifičnosti i po prikladnosti. Shematski je onaj opis u kojemu se slabo specificiraju detalji, ali se dobiva prikladna opća predodžba o tematiziranoj pojavi; podroban opis ima iscrpno specificirane aspekte opće predodžbe. Potpuni sadržava sve potrebne informacije o opisivanoj pojavi, a nepotpuni nedostatne informacije (predodžba nam je, npr., odviše fragmentarna ili nedovoljno detaljna). Pretjeran je onaj opis koji nudi više informacija no što je potrebno da se stvori tražena predodžba, ili pruža nepotrebne informacije što ne pridonose toj predodžbi.