PROIZVODNJA, FILMSKA

PROIZVODNJA, FILMSKA, djelatnost u kinematografiji.

1. Proizvodnja filmova kao grana kinematografije. Uz → distribuciju i → prikazivalaštvo, prva je od 3 temeljne kinemat. grane. Dok distribucija i prikazivalaštvo pretežito pripadaju reproduktivnoj i ekon. sferi jedinstvenog procesa kinemat. djelatnosti, P. je »instanca« gdje se (uz značajne ekon. funkcije) ostvaruje film. stvaralaštvo kao umjetnost i kao kult. fenomen u širem smislu. o uspješnosti proizvodnje filma ovisi i uspjeh distribucije i prikazivalaštva, iako se ne smiju zanemariti povratni utjecaji distribucije i prikazivalaštva na proizvodnju — ne samo u ekon. smislu, već i u pogledu izbora tematike, film. žanrova, stila, pa i tzv. modnih trendova u film. stvaranju. U tom smislu, P. je i umjetnost i film. → industrija; u njoj se podjednako ostvaruju umj. i gospodarski ciljevi. Zato se u većini zemalja P. zakonski tretira kao djelatnost od posebnoga društv. interesa; favorizira se nizom poreznih olakšica i budžetskih subvencija, ali se istodobno — putem raznih kodeksa, cenzure i dr. instrumenata represije — stalno drži pod kontrolom. Stoga u mnogim zemljama postoje različiti oblici izravnoga drž. upravljanja kinematografijom. Čak i onda kada je ona pretežito ili u cijelosti u domeni privatnog poduzetništva, društvo važnost filma naglašuje ekon., soc., polit. i zakonodavnim mjerama, a nerijetko i osnivanjem posebnih ustanova za nadzor nad film. proizvodnjom, distribucijom i prikazivalaštvom. Funkcije tih ustanova raznolike su od zemlje do zemlje — od neposrednog vođenja film. politike do njenoga selektivnog poticanja, usmjeravanja i kontrole. Ustanove odgovorne za kinematografiju i film. proizvodnju ponekad potpadaju pod ministarstvo kulture ili prosvjete, informacijâ, prometa i veza ili trgovine i turizma. Tako u Danskoj, zemlji vrlo duge film. tradicije (gdje djeluje najstarije svjetsko film. poduzeće Nordisk Films Kompagni), postoji Danska državna filmska centrala koja potpada pod Ured za film dan. vlade. U Vel. Britaniji djeluje Nacionalna korporacija za financiranje filmova (akr. NFFC), osnovana od brit. vlade i pod neposrednom kompetencijom nadležnog ministra. U Indiji postoji Filmski odjel u Ministarstvu informacija i veza, koji ima poseban Odjel za proizvodnju u čijem okviru posluju mnogi producenti; dokle dosiže njegova djelatnost najbolje ilustrira podatak da on neposredno opskrbljuje oko 7500 ind. kinematografa s oko 30 000 35 mm i 16 mm kopija dokum. filmova i film. novosti godišnje. U Kanadi djeluje Nacionalna filmska uprava (akr. NFB) koja predstavlja jednu od najuglednijih film. ustanova svijeta; neposredno je odgovorna drž. sekretaru i djeluje usporedo s većim brojem privatnih producentskih kompanija, ostvarujući vlastitu proizvodnju koja čini znatan dio ukupne kan. kinematografije. U Švedskoj djeluje Švedski filmski institut (akr. SFI) osnovan od šved. vlade, pod upravom odbora od 5 članova (koje također imenuje vlada); budžet — koji u značajnom postotku neposredno osigurava vlada — je znatan, i njime se nagrađuje kvaliteta proizvedenih filmova, daje se jamstvo bankama za kreditiranje film. proizvodnje, izravno se potpomaže proizvodnja, a značajan dio troši se na proizvodnju filmova sâmog Instituta. U Vel. Britaniji, gdje je u prošlosti gotovo sva film. proizvodnja bila u rukama privatnika, osnovan je 1933. Britanski filmski institut (akr. BFI) koji putem državne financ. pomoći potiče razvitak film. umjetnosti pod nadzorom odbora za film. proizvodnju sâmog Instituta. U Francuskoj djeluje Nacionalni centar francuskog filma (akr. CNC) pod okriljem Ministarstva kulture, s velikim uplivom na film. proizvodnju putem zakonskih propisa, kontrolom prihodâ više stotina privatnih producenata i kompanija, te subvencioniranjem proizvodnih projekata. U Poljskoj postoji Glavna uprava za kinematografiju pri Ministarstvu kulture i umjetnosti, itd.

Kako je P. vrlo slojevita, to su i njezini organizacijski oblici vrlo različiti. Ako se zanemari osnovna podjela na profesionalnu i neprofesionalnu (amatersku) kinematografiju, moguće je govoriti o proizvodnji dugometražnih (pretežito igranih) te kratkometražnih (uglavnom dokumentarnih, animiranih, nastavnih, prosvjetnih i propagandnih) filmova te filmskih novosti. Specifičnost proizvodnje ovih vrsta filmova uvjetuju i posebne proizvodne organizacije: od komerc. tvrtki igr. filma do specifičnih ustanova za proizvodnju nastavnih, zdravstvenih, voj. i sl. filmova, tako da se može govoriti o više odvojenih proizvodnih sistema s posebnom subordinacijom i nadležnostima. U posljednje vrijeme u film. proizvodnji se javlja specijalizirana produkcija kinemat. filmova za televiziju.

Kao što postoji određena podvojenost, pa i napetost, između proizvodnje, distribucije i prikazivalaštva, tako i u okviru proizvodnje postoje određene razlike između »čistih« producentskih organizacija i teh. baza, osobito u zemljama gdje su teh. baze u monopolističkom položaju. Proizvodnjom filmova bave se razna film. → poduzeća — od malih neovisnih producenata do snažnih kompanija i tzv. velikih studija, a ponekad i cijeli trustovi. Međutim, suvremeni razvoj film. proizvodnje sve više stimulira i altern, oblike produkcije (→ alternativna kinematografija): film. kooperative, u SFRJ tzv. film. radne zajednice (akr. FRZ) i sl.

Godišnji opseg proizvodnje određenih vrsta filmova u pojedinim zemljama vrlo je različit. Prema podacima Statističkog godišnjaka UNESCO-a za 1986, proizvodnja dugometražnih igr. filmova 1980-83. je: Indija 741, SAD 396, Japan 320, Francuska 189, SSSR 168, Italija 160, Hong Kong 141, Španjolska 118, Meksiko 109, Brazil 103, itd. Cijela Afrika proizvela je 1983. svega 77 filmova. Od evr. zemalja, osim već spomenutih najveći je proizvođač SR Njemačka sa 83 filma, a slijede: Grčka 47, ČSSR 45, Vel. Britanija 39, Poljska 35, Bugarska 32, Rumunjska 32, SFRJ 29, Madžarska 25, Švicarska 22, Austrija 16, Njemačka DR 16, Švedska 15, Albanija 14, Belgija 14, Danska 11, Finska 11, Portugal 9, Norveška 8, Nizozemska 7 i Island 4.

2. Postupak izradbe filma. Razlikuje se nekoliko faza ili stupnjeva procesa proizvodnje. Prvi, izradba producentskoga ili proizvodnog projekta, temelji se na izboru i otkupu autorskih prava knjiž. predloška (romana, pripovijetke, drame), opere, operete i sl., ili pak izborom → sinopsisa, film. priče ili već dovršenog scenarija. U ovom dijelu proizvodnje filma osiguravaju se i financ. sredstva, odn. »zatvara se financijska konstrukcija« produkcijskog projekta. U okviru tog postupka uglavljuju se moguće → koprodukcije, a najčešće se utvrđuje → eksploatacija filma odn. njegova prodaja → distribuciji i → prikazivalaštvu. Pošto je utvrđen budžet, vrši se odabir izvršnog producenta, redatelja i gl. glumaca, a ponekad i dr. istaknutih suradnika (snimatelja, scenografa, kostimografa, skladatelja, u crt. filmu gl. crtača, animatora, slikara pozadinâ i sl.). Dovršeni producentski projekt nastavlja se drugom fazom, pripremama snimanja, koja obuhvaća izradbu definitivnog scenarija (ako već nije dovršen u prethodnoj fazi) i → knjige snimanja. Slijedi razradba knjige snimanja koja obuhvaća izradbu liste glumaca i statista, popis objekata ili scenogr. ambijenata (prirodnih i onih koji se izgrađuju), popis i karakteristike kostimâ, listu rekvizitâ (scenografskih i režijskih), utvrđuju se potrebe snim. opreme, scenske tehnike, rasvjete, pirotehnike, voznog parka i dr. U ovom dijelu priprema snimanja vrši se preliminarni izbor terenâ odn. prirodnih scenogr. lokaliteta i objekata u kojima će se film snimati. Razradba knjige snimanja vrši se za svaki pojedini kadar filma na posebnim formularima, na osnovu kojih je moguće predvidjeti sve potrebe da bi se dotični kadar u određenom trenutku mogao snimiti. Na osnovi ovih predradnji izrađuju se scenogr. i kostimogr. skice svakoga scenogr. objekta i svakoga važnijeg kostima, prave se planovi izvođenja složenijih trikova i piroteh. efekata. Istodobno se odabiru glumci (prvenstveno glavni, ponekad i sporedni); u tu svrhu vrše se tzv. probna snimanja. U toj fazi proizvodnje vrši se angažman svih članova film. → ekipe, ugovaraju se usluge specijaliziranih filmskih teh. baza (laboratorija, obradbe zvuka, montaže i sl.), a ugovara se i korištenje objekata u kojima će se film snimati — od film. ateljea do prirodnih objekata (zgrada i pejzaža). Pribavljaju se i sve potrebne dozvole drž. i dr. organâ, osobito kada se snima na stranim teritorijima. Prema ovim predradnjama izrađuje se precizan operativni plan kojim se predviđa koji će dan što i gdje biti snimljeno: za svaki kadar se utvrđuje lokalitet, gl. glumci i epizodisti, statisti, rekviziti, posebni efekti, sastav potrebne ekipe, njezina oprema itd. U slučaju bilo kakvog poremećaja (nepogodne vremenske prilike, odsustvo važnijeg glumca i sl.) predviđen je rezervni plan snimanja (npr. interijer umjesto eksterijera). Gubitak svakog dana snimanja nastoji se planski izbjeći, jer su troškovi po 1 danu snimanja vrlo visoki. U razdoblju pripremâ započinje i izgradnja scenogr. objekata, izradba kostimâ i rekvizitâ, a s glumcima se vrše prve probe. Ova se faza može smatrati prelaznom prema trećoj, snimanju, koja započinje tzv. usvajanjem scenogr. objekata i glum. probama. Dok je u prvim dvjema fazama proizvodnje filma angažiran relativno uži krug stručnjaka, u trećoj — najvažnijoj i najtežoj — sudjeluje najveći broj stručnjaka različitih struka. Središte rada je uz kameru i oko nje, ali sâmom procesu snimanja podršku pružaju mnoge službe, često vrlo udaljene od mjesta snimanja. Kao primjer može se navesti svakodnevno odnošenje snimljene film. vrpce do film. laboratorija (koji zna biti udaljen više stotina, pa i tisuća km), da bi ekipa već sljedeći dan imala povratnu informaciju o tehnol. ispravnosti onoga što je snimljeno. Četvrta, ne manje važna faza proizvodnje filma je montaža, koja počinje izborom najbolje od više varijanti istog kadra, zatim tzv. startanjem radi postizanja sinkroniteta, te preliminarnim slaganjem redoslijeda kadrova prema knjizi snimanja (ponekad se pojedine sekvence filma montiraju još u toku snimanja /tzv. gruba montaža/). Montaža ipak otpočinje kad je snimanje završeno, i kad je redatelj rasterećen svakodnevnih napetosti tog procesa. Ovisno o složenosti projekta, montaža igr. filma traje od 2 do 6 mjeseci (ponekad i godinu dana). Istodobno sa slikom montira se i zvuk snimljen na terenu (sinkroni dijalog i šumovi), a u ton. studiju vrši se tzv. naknadna sinkronizacija dijalogâ i sinkronih šumova (koraka, pucnjeva i sl.). Definitivno montirana slika i djelomično montiran zvuk prelaze u petu fazu proizvodnje filma — ozvučavanje, koja obuhvaća naknadno snimanje glazbe prema točnim dužinama slike, zatim konačno »polaganje« cijele zv. kulise, predmiješanje više vrsta zvukova, te završnu sinkronizaciju kada se svi zvukovi (dijalog, glazba, šumovi) stavljaju u izbalansirani odnos na jednoj vrpci. Posljednja, šesta faza proizvodnje filma je laboratorijska obradba koja (uz izradbu laboratorijskih efekata — zatamnjenja/odtamnjenja, pretapanja, špica i eventualnih međunaslova) obuhvaća montažu negativâ, čitanje svjetla i korekciju bojâ. Izradbom konačne zv. kopije završava proces proizvodnje filma, koji je u animiranim projektima unekoliko drugačiji (→ animacija).