KNJIGA SNIMANJA

KNJIGA SNIMANJA, zapis u kojem je scenarij razrađen u onom obliku na temelju kojega se pristupa snimanju filma. Prve knjige snimanja, odn. bilješke koje će poslužiti toj svrsi, mogu se datirati sa sâmim nastankom igr. filma, ali prva knjiga snimanja pripisuje se Thomasu H. Inceu i njegovu suradniku Gardneru Sullivanu (1911), koji su uspostavili osnove indus. kinematografije. U daljnjem razvoju, K. je postala tijesno povezana s montažom, pod uvjetom da odgovara rezultatu koji se montažom želi postići u postupku konačne obradbe snimljenog materijala.

K. je podijeljena na scene i kadrove, dok se sekvence označuju uopćeno. Scene se označuju rednim brojem, mjestom radnje te svjetlosnim i atmosferskim uvjetima u postupku snimanja. Kadrovi se označuju rednim brojem, a u tekstu koji slijedi navode se: plan, kut snimanja i stanje kamere (dinamično ili statično); opis slike (radnja i — eventualno — njezin smisao); zvuci (dijalog te šumovi i muzika, ako imaju dramaturšku funkciju); vrijeme trajanja kadra (u sekundama) ili duljina (u metrima film. vrpce). Scene i kadrovi unose se kronološkim redom koji odgovara razvoju radnje temeljene na scenariju, ali taj se slijed u postupku snimanja mijenja operativnim planom snimanja, prema kojem se kadrovi realiziraju onim redom koji najbolje zadovoljava organizacijske i teh. uvjete snimanja.

K. je u pravilu daktilografirana, a piše se na lijevoj stranici lista (da bi se na desnoj unosila odstupanja i dopune); podijeljena je u 2 stupca, od kojih je lijevi određen za sliku, a desni za zvuk. Jezik knjige snimanja, kao i teh. odredbe, moraju biti takvi da ne dopuštaju dvoumljenje o tome kako je njen autor zamislio svaki pojedini kadar. Da bi se izbjegli nesporazumi, autor knjige snimanja može surađivati sa scenaristom i snimateljem, kao i s drugim, specijalnim stručnjacima (dijalogistom, humoristom, povjesničarom, voj. stručnjakom, majstorom trikova, pirotehničarom itd.), kako bi kreacija bila umjetnički što zrelija, odn. kako bi zamišljeni kadrovi bili ostvarljivi.

Iz knjige snimanja uzimaju podatke svi samostalni sudionici u realizaciji filma: snimatelj, glumci, scenograf, kostimograf, majstor trika, rekviziter, skladatelj, organizator snimanja, kao i stručnjaci za ostale redovne ili iznimne zahtjeve određenog filma. Tako sabrani podaci tvore tzv. razradbu knjige snimanja. Na temelju podataka koje uzima organizator snimanja (direktor filma) izrađuje se operativni plan snimanja koji određuje dnevni raspored (kada i što će se snimati).

Knjigu snimanja piše redatelj filma ili neka druga angažirana osoba (najčešće scenarist). Neovisno o tome da li je sâm redatelj napisao knjigu snimanja, u uvjetima indus. proizvodnje obvezan je držati se njenih odredaba, na što ga sili cjelokupna organizacija snimanja, tehnika i troškovnik filma. Ukoliko ne narušava spomenuta ograničenja, redatelj iz estetskih pobuda može mijenjati odredbe knjige snimanja. Sloboda mijenjanja odredaba knjige snimanja veća je u kinematografijama u kojima je uspostavljeno društv. odobravanje filma na temelju scenarija (→ scenarij).