EKSPLOATACIJA FILMA

EKSPLOATACIJA FILMA, djelatnost koja se razvija od trenutka kad je film. djelo u kreativnom i tehnol. smislu dovršeno; obuhvaća komerc. i šire kulturološke aspekte plasmana filma u javnost. U određenom smislu, pojedini elementi eksploatacije filma pripremaju se već za vrijeme njegove proizvodnje — izradbom propagandno-reklamnih materijala (fotografije, plakati, prospekti filma) te izradbom dijalog-liste za prevođenje na strane jezike. Kad se film proizvodno dovrši, izrađuju se tzv. servisne kopije koje producentu služe za nastup na tržištu (sajmovi filmova, susreti distributerâ, festivali, svečane premijere i dr. propagandna prikazivanja filma). Iako se u osnovi može tvrditi da postoje dva osnovna oblika eksploatacije filma — komercijalni i kulturni, oni se uvijek pokušavaju sinkronizirati, jer uspješniji plasman filma kod gledalaca uvijek pridonosi afirmaciji njegovih umj. vrijednosti, odn. afirmacija umj. vrijednosti (pozitivne kritike, nagrade na festivalima i sl.) pridonose njegovu komerc. uspjehu. Uz producenta, u eksploataciji filma sudjeluju distributeri, prikazivači (uključujući i televiziju), ali i tzv. nekomercijalna distribucija i prikazivačka mreža (film. klubovi, tribine i dr.). Dio eksploatacije filma, prvenstveno kulturne, obavljaju i kinoteke koje čuvaju film i poslije njegove komerc. eksploatacije; upravo zahvaljujući toj nekomerc. eksploataciji, sačuvala su se mnoga značajna djela film. umjetnosti, koja bi u okvirima samo komerc. eksploatacije zauvijek nestala, kao što se dogodilo s velikim dijelom svjetske produkcije do, približno, I svj. rata i jugosl. produkcije do II svj. rata.