LZMK

Filmska enciklopedija

NIELSEN, Asta Filmska traka traži dalje ...

NIELSEN, Asta, dansko-njem. filmska i kazališna glumica (Kopenhagen, 11. IX 1883 — Kopenhagen, 25. V 1972). Kći pralje, pohađala je dječju glum. školu Kraljevskog kazališta u Kopenhagenu. Od 12. godine zboristica u operi, od 18. godine glumi u kazalištu. Kao već uglednu kaz. glumicu na film je dovodi redatelj U. Gad (1912-26. njen /prvi/ suprug); ulogom djevojke iz »dobre obitelji« koja postaje cirkuska artistica i tako se izlaže raznim kušnjama, u filmu Ponor (1910) postiže velik uspjeh i postaje prva zvijezda dan. filma. Sa suprugom 1911. odlazi u Njemačku i postaje vodeća glumica tamošnje kinematografije (neko vrijeme konkurira joj H. Porten u tipu → naivke). Prekinuvši 1917. umj. suradnju s Gadom (koji je režirao više od 30 njenih filmova), počinje tumačiti raznolikije uloge i potvrđivati neprijepornu glum. nadarenost. Osobito se istaknula naslovnom ulogom u Hamletu (1920) S. Gadea, kao Mata Hari u Špijunki (1921) i kao zrela žena razočarana u ljubavi u Padu (1922) L. Wollfa, naslovnim ulogama u Gospođici Juliji (1922) L. Jessnera i Heddi Gabier (1924) P. Ecksteina, kao Marija Magdalena u filmu I.N.R.I. (1923) R. Wienea te kao »posrnula žena« na rubu zločina u teškim društv. prilikama u Beču nakon I svj. rata u Ulici bez radosti (1925) G. W. Pabsta (sl. ulogu tumači i u Tragediji prostitutke, 1927, B. Rahna), gdje se pojavljuje uz početnice M. Dietrich i G. Garbo. Nakon tih uloga, kojima dosiže vrhunac karijere, ne postiže više većih uspjeha; u zv. razdoblju glumi samo u 1 filmu (Nemoguća ljubav, 1932, E. Waschnecka). Ukupno je nastupila u oko 80 filmova. Po dolasku nacionalsocijalistâ na vlast vraća se u Dansku. Obnovivši nakratko kaz. karijeru, potpuno se povlači 1939. Neko vrijeme bila je direktorica jednog kina u Kopenhagenu (praksa je Danaca da na taj način odaju priznanje, ali i daju potporu zaslužnim starijim sineastima). Objavila je memoare Utihnula Muza (Den tiende Muse, Kopenhagen 1946).

Prva međunar. zvijezda filma (iako nije nastupala u SAD), N. je bila najistaknutija predstavnica tipa → fatalne žene, ah i predšasnica → mondenke i → vampa; ipak, s uspjehom se okušala i u komediji (npr. Mali anđeo, 1913, U. Gada i Abeceda ljubavi, 1916, M. Stiftera). Impresionirajući već i pojavom — bljedoputa, velikih i izražajnih blistavih očiju, najnadarenija glumica njemačkoga nij. filma, vrlo kontroliranoga i modernoga glum. izraza (kojim se razlikuje od tipičnog stila nij. razdoblja, ali i od »grčevitoga« ekspresionističkog načina), oduševljavala je i vodeće intelektualce svoga vremena, npr. B. Balázsa i G. Apollinairea (»vizija pijanoga i san usamljenika«). Prema film. povjesničarki L. H. Eisner, »jedno hiperkulturno razdoblje, jedan nestalni i varljivi period pronašao je u njoj svoj ideal — intelektualku visoke profinjenosti«.

Ostale važnije uloge: Balerine (A. Blom, 1911); Vruća krv (U. Gad, 1911); Zagonetni san (U. Gad, 1911); Djevojka bez domovine (U. Gad, 1911); Komedijaši (U. Gad, 1911); Mrtvački ples (U. Gad, 1912); Smrt u Sevilli (U. Gad, 1912); Filmska primadona (U. Gad, 1912); Vatra (U. Gad, 1913); Pepeljuga (U. Gad, 1914); Bijele ruže (U. Gad, 1915); Vječita noć (U. Gad, 1916); Opojnost (E. Lubitsch, 1919); Kurfürstendamm (R. Oswald, 1920); Kolo (R. Oswald, 1920); Igračica (R. Oswald, 1920); Idiot (C. Froelich, 1921); Vanina (A. von Gerlach, 1922); Duh zemlje (L. Jessner, 1923); Živi Bude (P. Wegener, 1924); Progonjene žene (R. Oswald, 1927).

LIT.: A. Langsted, Asta Nielsen, København 1918; I. Urazov, Asta Nilsen, Moskva 1926; E. M. Mungenast, Asia Nielsen, Stuttgart 1928; R. Chiti, Filmografia di Asta Nielsen, Roma 1958; M. Engberg, Asta Nielsen, København 1966.

Vr. V.


Citiranje:
NIELSEN, Asta. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 11.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=3749>.

kratice i simboli