NAIVKA

NAIVKA, tip u → sustavu zvijezdâ. To je prostodušna, osjećajna i osjetljiva, uvijek dobronamjerna djevojka, odana obitelji i prijateljima, čestita, ispunjena nevjericom u bilo čije loše namjere (udvarača, lažnih prijatelja, spletkara koji u njezinoj naivnosti nalaze priliku za razne zloupotrebe), najčešće konzervativno i puritanski odgojena, bez većega životnog iskustva (osobito ljubavnog — zbog toga i radikalan naziv u tipologiji zvijezdâ E. Patalasa: djevica /njem. Jungfrauf), koju doticaji s iskvarenom (često velegradskom) sredinom izvrgavaju kušnjama u kojima iskazuje moralnu čvrstinu, pouzdanost i sposobnost žrtvovanja. Budući da je preuzeta iz sentimentalne, moralizatorske, »viktorijanske« književnosti, naivku karakteriziraju i dr. svojstva takva portretiranja žene (u »društvu muškaraca«): često je iz niže srednje klase, sirota (kao simbol »vrline«), djetinjeg izgleda, sićušna (kao znak bespomoćnosti), srcoliko ošminkanih usana i duge kovrčave kose, u odnosu s muškarcem zna samo za naivnu koketeriju i u njemu traži zaštitnika (odgovarajući čestiti mladić, često u tipu → čovjeka od akcije).

N. se pojavila u mnogobrojnim filmovima već u počecima kinematografije, a u tip — prvi ženski uopće u povijesti star-sistema — prerasla je sredinom 10-ih godina, ponajviše zahvaljujući junakinjama filmova D. W. Griffitha. Najistaknutije predstavnice tipa u SAD bile su Florence Lawrence, Florence Turner, posebno Lillian Gish i Mary Pickford, te Mae Marsh, Carol Dempster, Bessie Love, Doroty Gish i mnoge dr., u Njemačkoj Henny Porten, a u Italiji Francesco Bertini. Poč. 20-ih godina N. prvenstvo ustupa suvremenoj → mondenki, dok u zv. razdoblju potpuno gubi popularnost.

Otada, svojstva tipa prisutna su tek kod pojedinih dječjih zvijezda (npr. Shirley Temple), u pokušajima oživljavanja staromodnijeg tipa melodrame, u filmovima koji nastoje realistički prikazati soc. i moralnu strukturu u kojoj se takve osobe pojavljuju (često u kinematografijama socijal. zemalja kao i zemljama Trećeg svijeta), u svojoj perifrazi — tzv. lažnoj naivki te, prividno paradoksalno, u tipu → nimfete.

U Jugoslaviji N. je bila dominantan ženski tip u rijetkim predratnim igr. filmovima. U specifičnomu lokalnom izdanju javlja se i po oslobođenju (npr. u početku karijere Milena Dravić).

LIT.: E. Patalas, Sozialgeschichte der Stars, Hamburg 1963.