NAMJENSKI FILM

NAMJENSKI FILM, također primijenjeni film, naziv za svaki film koji jasno svjedoči o namjenskom karakteru (i u strogo utilitarnom smislu riječi) svojeg postojanja. Iako svako film. ostvarenje može — u konkretiziranom povodu i uvjetima prezentacije — služiti nekoj specifičnoj svrsi, namjenskim se filmom u rigoroznijem smislu smatraju djela u kojima se narativno priopćenje (→ naracija) usredotočuje na mogućnost socijalno vođenog utjecaja na gledatelja, i to s izraženom namjenom (komercijalnom, posebno propagandnom i obrazovnom /koje formiraju i 2 najjasnije razaznatljive specifične vrste namjenskog filma: → propagandni film i → obrazovni film/). Izlaganje u namjenskom filmu odlikuje se vrlo svrhovitom retoričnošću kojom se ponekad i eksplicitno definira namjena filma (npr. tekstom spikera ili naratora, natpisima, dokumentarističkim oblicima objašnjavanja), standardiziranim izborom tema (odjek aktualnih društv. potreba i narudžbi / → naručeni film/) i stereotipizacijom režijskih postupaka. N. može pripadati rodu igr. filma, no znatno češće njegova je poetika slična onoj dokum. filma (npr. u obrazovnim filmovima) ili eksp. filma u najširem smislu (npr. reklamni film). Namjenski usmjerena naracija — koja N. u znatnoj mjeri distingvira od ostalih film. rodova — navodi na mogućnost da ga se tretira i kao zaseban rod.