ZVUČNI EFEKT

traži dalje ...

ZVUČNI EFEKT, zv. pojava posebnog učina, zvukovi koji privlače pažnju, iskazuju osebujnost i specifičnu izražajnost; na filmu se pojavljuju u raznim vidovima vezanim uz snimanje i obradbu zvuka te projekciju filma.

1) U akustici Z. predstavljaju karakterističnu zv. pojavu kao: eho-efekt, stereo-efekt, Dopplerov efekt, efekt difuznosti, efekt odbijanja (refleksije), ogiba (difrakcije), loma (refrakcije) zv. vala, efekt praska, šuma i dr.

2) U glazbi na filmu predstavljaju karakterističan zvuk određenog načina muziciranja kao: vibrato-efekt, tremolo-efekt, pizzicato, falset u pjevanju, efekt harmonije i disharmonije, con sordino na violini i dr.

3) U psihoakustici predstavljaju karakteristično svojstvo sluha kao: binauralni efekt, efekt maskiranja, efekt izdvajanja zvukova (fonoekstrakcija), efekt prisutnosti i blizine zv. izvora i dr.

4) U elektroakustici predstavljaju karakterističnu pojavu u elektroakustičkim sistemima snimanja, prijenosa i reprodukcije zvuka kao: pinsch- i scating-efekt u gramofona, kopir-efekt u magn. snimanju zvuka, efekt samodemagnetizacije vrpce zbog starenja, piezoelektrički efekt, efekt mikrofonije i dr.

5) U zv. filmu, kao element zvukovnog izraza predstavljaju svrhoviti, stilizirani zvuk izrazitih psihoakustičkih svojstava. Kao zvukovi osebujnog izraza u filmu se mogu pojaviti: govor, glazba i šum. Za razliku od dr. zvukova na filmu zv. efekti su zvukovi naglašenog izraza i značenja usklađeni s prizorom i ostalim zvukovima, i kojima se odgovarajućim teh. sredstvima svrsishodno usklađuju zv. boja, karakternost, intenzitet i trajanje. U tu svrhu zv. efekti mogu biti posebno snimljeni prirodni zvukovi ili umjetno proizvedeni — na 2 načina: imitirani glasom ili simulirani teh. pomagalima (punkt-efekt). Njihova je primjena određena režijskom koncepcijom i utvrđena → tonskriptom.

Prema značenju i funkciji zv. efekt na filmu može biti:

a) Akter-efekt pojavljuje se neposredno uz radnju koja je u središtu pažnje. Predstavlja zvuk koji se proizvodi neposredno radnjom glumca, životinje, stroja ili dr. izvora zvuka kao središnjeg objekta radnje u kadru. Neposredno je vezan uz aktera koji je u centru pažnje: zvuk karakterističnog koračanja, telefona, upaljača, tresak vrata, nožno paljenje motorkotača, lavež određenog psa i dr.

b) Ambijent-efekt predstavlja karakteristično svojstvo zvuka u prostoru zbivanja. To je posebno oblikovan zvuk u svrhu usklađivanja zv. i vizualnog prostora. Postiže se primjenom odgovarajuće → reverberacije i → elektroakustičkih filtara. Osnovne vrste ambijent-efekta su efekt otvorenog i zatvorenog prostora. Tvorničke hale, velika predvorja u mramoru, stubišta, crkve i sl. karakterizira ječan zvuk; zvuk u kupeu vlaka, automobilu, kabini lifta ili telefonskoj govornici karakterizira zvuk bez jeke s pojačanim intenzitetom na pojedinim karakterističnim visinama zvuka. Neposredno snimljen ambijentalni šum već u sebi sadrži osnovna akustička svojstva dotičnog prostora (→ akustička atmosfera).

Prema načinu stvaranja zvučni efekt na filmu može biti:

a) Arhiv-efekt predstavlja prethodno snimljeni karakterističan zvuk zabilježen na magn. vrpci ili gramofonskoj ploči, koji se u fazi sinkronizacije filma s pomoću tonmikspulta oblikuje i usklađuje s film. slikom. Takvi mogu biti zvukovi kretanja automobila u okuci, aviona, slapova, morskog žala, kiše, groma, aplauz publike, zvukovi raznih životinja i dr. Snimljene vrpce i ploče s karakterističnim zvukovima s popratnim bibliografskim podacima, također i kompjutorski obrađenim, pohranjuju se u posebnim klimatiziranim spremištima — fonoefektotekama.

b) Akcioni efekt predstavlja snimljeni zv. efekt za konkretni scenarij u adekvatnim akustičkim uvjetima specifičnim za dotičnu scenu. To je zvuk koji se stvara po scenariju i tonskriptu specifičnom vrstom radnje i najčešće snima neposredno po fazama.

c) Punkt-efekt je zv. efekt proizveden na određenom mjestu i na određeni način u studiju za određeni kadar u filmu. Predstavlja zvuk čije bi neposredno snimanje zajedno sa snimanjem slike opterećivalo glumca i iziskivalo posebnu akustičku obradbu scene, kao i posebne akustičke uvjete snimanja. Snimaju se i proizvode posebno, nakon snimljene slike, u posebnom studiju za tonefekte, korištenjem pomoćnih teh. sredstava i naprava, ili se proizvode glasom (imitator i fonoanimator). U odvojenom dijelu studija za sinkronizaciju, u kojem se projicira film. slika, u tu se svrhu nalaze plitki bazeni s pijeskom, kamenom, asfaltom, tepihom, keramičkim podom, kade s vodom, okviri s različitim vratima i prozorima, naprave za zvuk vjetra i ostali rekviziti za simulaciju željenog zvuka (dopremljeni iz posebnog skladišta — tzv. rekviziteke).

Primjeri dobivanja punkt-efekta:

vrata automobila: naglo zatvaranje deblje knjige;

topovski pucanj: udarac presavijenih debljih novina po rubu stola;

udaranje morskih valova o obalu: povlačenje dviju grubljih četki u protusmjeru preko dužeg komada lima;

plamen: gnječenje celofana pred mikrofonom (požar: gnječenje celofana i prazne kutije žigica);

kiša: kružno miješanje zrna graška po većem situ.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ZVUČNI EFEKT. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 27.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/zvucni-efekt>.