PASTRONE, Giovanni

PASTRONE, Giovanni, tal. redatelj, scenarist i producent (Montechiaro d'Asti, 11. IX 1883 — Torino, 27. VI 1959). Po zanimanju knjigovođa, od 1905. radi u međunar. odjelu talijansko-njem. kompanije Rossi & C. Nakon nekoliko poslovnih neuspjeha tvrtke, P. 1907. postaje njezin administrativni direktor; 1908. iz poduzeća nastaje → Itala Film. Svojom producentskom i red. djelatnošću (ponekad i pod pseudonimom Giovanni Pusco), P. je obilježio prijelaz tal. filma iz pionirske faze u suvremenije organiziranu industrijsku. Iako je režirao tek petnaestak filmova, usmjerio je tal. proizvodnju prema (pseudo)hist. spektaklu koji označuje razdoblje komerc. procvata i svjetskog ugleda tal. filma 10-ih godina. Sve značajke tog trenda kulminiraju u njegovoj Cabiriji (1914, u izvornoj verziji 4500 m/nešto više od 4h/), inspiriranoj romanom Kartaga u plamenu E. Salgarija. Radnja se zbiva u starom Rimu i Kartagi u III. st. prije nove ere, a gl. junaci su oteta rimska djevica Cabiria koja treba biti žrtvovana bogu vatre Molohu te dobroćudni div → Maciste koji je spašava; nosioci gl. uloga → I. Almirante Manzini te → B. Pagano (film. prototip → čovjeka od akcije) postaju svjetske zvijezde i pridonose stvaranju → divizma. Film obiluje grandioznim masovnim scenama, zadivljuje scenogr. i kostimogr. rješenjima, za svoje doba začudnim spec. efektima, a u sâmoj se realizaciji — iz estetskih razloga — koriste duge vožnje kamere na specijalno konstruiranim kolicima (→ s. de chomón) i rafinirano postavljena dopunska rasvjeta. Za izvođenje uz projekciju P. je od vrhunskog skladatelja → I. Pizzettija naručio popratnu glazbu, pa je tako nastala i danas izvođena Simfonija plamena. P. je isključivi autor filma, a spominjanje G. D'Annunzija kao scenarista samo je smišljen propagandni potez koji je cijelom projektu trebao dati umj. dignitet. Cabiria je nesumnjivo utjecala na remek-djelo Netrpeljivost (1916) D. W. Griffitha, osobito u narativnoj tehnici (paralelni tokovi radnje) i režiji masovnih scena.

Red. uspjehe postiže i filmovima Maciste alpinac (Maciste alpino, 1916, sa L. Maggijem), gdje — zbog tadašnje ratne euforije — svoga starorimskog junaka pretvara u suvremenoga tal. vojnika, te Kraljevska tigrica (Tigre reale, 1916), ekranizacijom istoimenog romana G. Verge. Nakon filma Hedda Gabler (1919) povlači se i posvećuje med. istraživanjima, a na česte pozive da se vrati filmu odgovara samo jednom (Jadne male — Povere bimbe, 1923).

Ostali filmovi — kao redatelj: Agnese Visconti (1909); Pad Troje (La caduta di Troia, 1910); Otac (Padre, 1912, sa D. Testom); Vatra (IL fuoco, 1915); Maciste (1915); Rat i Momijev san (La guerra e il sogno di Momi, 1916); Trilogija o Dorini (La trilogia di Dorina, 1917).