KULTIST

KULTIST (prema am. nazivu cultist), → filmofil — poklonik djela tek jednoga ili nekolicine, često žanrovski, stilom i svjetonazorom srodnih redatelja, ponekad i štovatelj pojedinih glumaca ili dr. stvaralaca filma, te određenih žanrova (i neovisno o redateljima ili zemlji njihove proizvodnje). K. se, s obzirom na dimenziju adoracije, od njemu srodnoga → fana znatno razlikuje, najčešće mnogo većim poznavanjem povijesti i teorije filma, zaziranjem od javnih manifestacija (osobito onih ceremonijalnih) svoje privrženosti, često odsustvom potrebe da s autorom kontaktira — dakle, većom diskretnošću svoje zanesenosti. Djelovanje kultistâ svodi se na nebrojeno gledanje djelâ kult-redatelja ili kult-žanra, najradije u što većim ciklusima (zbog toga se kultisti upoznaju i okupljaju ponajviše u kinotekama i specijaliziranim umj. kinima), na prikupljanje literature o autoru, praćenje njegove karijere, zanimanju za nove projekte, na želju da o njemu piše (mnogi kultisti postaju kritičarima i esejistima), a ako je stvaralac, da ga u svojim filmovima citira (→ citat, filmski). Kultisti su većinom mlađi ljudi, najčešće stariji srednjoškolci ili studenti. Javljaju se od kraja 50-ih godina, najprije u Francuskoj (iako tada još nemaju određena naziva); poticaj za njihovu pojavu zapravo je u politici autorâ, odn. u → autorskoj kinematografiji, koju je zastupao časopis → »Cahiers du Cinéma«. Naziv se počinje širiti u SAD kad su se ideje politike autorâ proširile i na tu zemlju (→ film culture), gdje se kultizam širi i na žanrove kao specifično am. ekvivalent poimanja autorske kinematografije. Rasprostranjivanje kultizma potkraj 60-ih godina koincidira s postupnim rasapom sustava zvijezdâ i sve bržim iščezavanjem fanova. U SFRJ kultisti se počinju javljati potkraj 60-ih i poč. 70-ih godina, u relativno manjem broju, uglavnom u većim kult. i film. središtima.

Od redateljâ, predmetom kulta prvenstveno su tzv. veliki pripovjedači — J. Ford, H. Hawks, A. Hitchcock, F. Lang i J. Renoir (adoracija nekoga od njih rijetko isključuje štovanje i drugih), zatim F. W. Murnau, B. Keaton, R. Bresson, Y. Ozu, R. Rossellini, pa R. Walsh, N. Ray i S. Fuller. Najistaknutiji kult-žanrovi su vestern, razne vrste filma fantastike (znanstvena i film strave), razne vrste kriminalističkog filma (detektivski, thriller, gangsterski film, američki crni film), te komedije (osobito muzička i screwball-komedija). Najpoznatiji kult-glumac je H. Bogart, a kult-film (izuzmu li se djela kult-redateljâ) Casablanca (1942) M. Curtiza.