LZMK

Filmska enciklopedija

TAYLOR, Elizabeth Filmska traka traži dalje ...

TAYLOR, Elizabeth, am. glumica (London, 27. II 1932). Kći Amerikanaca — antikvara i glumice, pohađala plesnu školu u Londonu; sa 3 godine nastupala pred kraljevskom obitelji. Pred početak II svj. rata vraća se s roditeljima u SAD, gdje je zapažaju hollywoodski producenti. Debitira 1942, i ubrzo dobiva ugovor s MGM-om (koji će potrajati dvadesetak godina). Slijedi nekoliko filmova koji je — u skladu s onodobnim idealiziranim stereotipom — promoviraju u dječju zvijezdu: Lassie se vraća kući (1943) i Hrabar kao Lassie (1946) F. M. Wilcoxa, te Velika nagrada (1945) C. Browna. Kako je odrastala, tako se mijenjao i tip likova koje je tumačila: nakon nekoliko manje uspjelih likova adolescentica slijedi uloga u Mjestu pod suncem (1951) G. Stevensa na razmeđi tipova → nimfete te → dobre prijateljice, u kojem dosiže glum. zrelost likovima supruge texaškog bogataša (R. Hudson) u Divu (1956) G. Stevensa (posljednjim kojim oličuje »američki san«) odn. čovjeka u krizi (P. Newman) u Mački na vrućem limenom krovu (1958) R. Brooksa. Jedna od najpopularnijih am. glumica (na listi 10 najkomercijalnijih nalazi se 1960-63, te 1965-68), za ulogu »luksuzne« prostitutke u filmu Butterfield 8 (Da. Mann, 1960) nagrađena je Oscarom, a potom se okušava u liku »klasičnog vampa« u Kleopatri (1963) J. L. Mankiewicza. Burna ljubavna veza, potom i 2 braka sa R. Burtonom i dalje je održavaju u središtu medijske pozornosti. Često nastupajući uz njega, ponovno mijenja tip i glumi → mondenke — suvremene, emancipirane, često nepredvidljive žene: npr. suprugu koja se koleba između muža i ljubavnika u filmu »Vip« (A. Asquith, 1963), neurotičnu i alkoholiziranu suprugu sveuč. profesora u filmu Tko se boji Virginije Woolf? (M. Nichols, 1966), za koju dobiva drugi Oscar, naslovni lik Katharine u Ukroćenoj goropadnici (F. Zeffirelli, 1967) i bogatu udovicu u filmu Bum! (1968) J. Loseyja. Tokom 70-ih godina opada zanimanje redatelja za nju (spominju se problemi s alkoholom i težinom), ali ne i publike, jer je buran privatni život (među ostalim, brakovi s glumcima M. Wildingom i E. Fisherom, te s producentom M. Toddom) održava u središtu pažnje. Do 1989. nastupila je u više od 50 filmova; od 70-ih godina glumi i na televiziji.

Već kao dijete slavljena zbog izuzetne ljepote, kasnije proglašavana i »najljepšom ženom na svijetu«, proslavila se ulogama dobrim dijelom podređenim njezinu fiz. izgledu. Kao malo koja glumica, lako je — kroz fiz. starenje i psih. sazrijevanje — mijenjala glum. tipove, a te su mijene vrlo precizno odražavale razvitak pogleda i ukusâ am. publike; stoga, ako i ne odražava neki određeni tip, ona je oličenje hollywoodskog star-sistema kao takvog. Dio kritike to ne obrazlaže ni talentom (zapravo osrednjim) ni ljepotom (oniža bljedoputa crnka ljubičastih očiju), već stanovitom bezličnošću koja je lako apsorbirala najrazličitije likove, te pažljivim odabirom ulogâ, što ju je učinilo trajnom miljenicom am., pa i svjetske publike.

Ostale važnije uloge: Sirotica iz Lowooda (R. Stevenson, 1944); Bijele doverske stijene (C. Brown, 1944); Život s ocem (M. Curtiz, 1947); Male žene (M. LeRoy, 1949); Zavjerenik (V. Saville, 1949); Otac mlade (V. Minnelli, 1950); Očev mali dobitak (V. Minnelli, 1951); Ivanhoe (R. Thorpe, 1952); Rapsodija (Ch. Vidor, 1954); Staza slonova (W. Dieterle, 1954); Beau Brummell (C. Bernhardt, 1954); Kad sam posljednji put vidio Pariz (R. Brooks, 1954); Drvo života (E. Dmytryk, 1957); Iznenada prošlog ljeta (J. L. Mankiewicz, 1959); Ljubav na pijesku (V. Minnelli, 1965); Odsjaji u zlatnom oku (J. Huston, 1967); Komedijaši (P. Glenville, 1967); Tajna ceremonija (J. Losey, 1968); Jedina igra u gradu (G. Stevens, 1969); Iks, ipsilon i Zee (B. G. Hutton, 1971); Hammersmith je pobjegao (P. Ustinov, 1972); Noćna straža (B. G. Hutton, 1973); Pepelnica (L. Peerce, 1973); Smrt u Rimu (G. Patroni Griffi, 1974); Plava ptica (G. Cukor, 1976); Napuklo ogledalo (G. Hamilton, 1979); Mladi Toscanini (F. Zeffirelli, 1988).

LIT.: R. Waterbury, Elizabeth Taylor, New York 1964; F. Hirsch, Elizabeth Taylor, New York 1973; K. Kelley, Elizabeth Taylor: The Last Star, London 1981; T. Hutchinson, Elizabeth Taylor, Leicester 1982; D. Zec, Liz: The Men, the Myths and the Miracle. An Intimate Portrait of Elizabeth Taylor, London 1982.

B. Vid.


Citiranje:
TAYLOR, Elizabeth. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 10.7.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=5133>.

kratice i simboli