SINTAGMATIKA

SINTAGMATIKA, također sintagmatski poredak, sekvencijalnost i slijed (suprotno: paradigmatika), nizalački poredak nekog priopćenja. Obilježen je odnosima prije-poslije, s time da ono što je prije ograničava mogućnosti prihvatljive pojave onoga što slijedi, a ono što se javlja poslije povratno ograničava tumačenje onoga što je prethodilo. U filmu se pod sintagmatikom redovito misli na poredak nizanja kadrova, ali i na tok prizornog zbivanja kako ga se predočuje na filmu (npr. → priča). Poneki teoretičari smatraju da je film bitno obilježen upravo sintagmatskim poretkom (R. Jakobson).

Suprotna sintagmatici jest paradigmatika, tj. sve one jedinice koje se prihvatljivo mogu pojaviti na određenom mjestu u sintagmatskom nizu. Npr., unutar → scene, nakon krupnog plana čovjekova lica zagledana u nešto, mogu prihvatljivo slijediti: a) različiti planovi nekog predmeta ili dijela okoline; b) tzv. kontrakadar drugog čovjeka u bilo kojem planu u kojem se razabire njegova reakcija (na pogled ili čin osobe iz prethodnog kadra); c) od krupnog plana različit plan sâmog čovjeka s nekom njegovom reakcijom ili postupkom. Tipične paradigmatske nizove u filmu čini, npr., repertoar → planova, odn. uopće različiti modusi → točke promatranja, zatim različiti tipovi → montažnih sklopova (→ montaža; sintagma).

Činjenica je da se S. ne može pojmiti ako se nizanje ne temelji na uzastopnim izborima iz nekako ograničenog broja izbornih mogućnosti (tj. iz paradigmatskog sistema). Međutim, dok je sintagmatski poredak perceptivno provjerljiva činjenica, dotle je paradigmatski poredak zamišljanja. Osim toga, kakav će biti paradigmatski poredak (od čega će se sve sastojati, od kakvih pojedinačnih izbora) ovisi o sistemskom kontekstu iz kojeg se procjenjuju izborne mogućnosti; utoliko će uvijek ovisiti o restrikcijama koje donosi sklop unutar kojeg se javljaju, → stil unutar kojeg djelo nastaje ili unutar kojeg se ono promatra, odn. žanr, filmska disciplina i dr.