PICKFORD, Mary

PICKFORD, Mary (pr. ime Gladys Smith), am. glumica kanadsko-ir. podrijetla (Toronto, Ontario, 8. IV 1893 — Santa Monica, California, 29. V 1979). U dobi od 5 godina izgubila je oca, radnika stradalog na poslu. Iste ju je godine prihvatila jedna putujuća kaz. družina, pa je tako počela zarađivati i pomagati majku, brata i sestru. God. 1907. dramatičar D. Belasco mijenja joj ime u Mary Pickford i daje ulogu u svom komadu Warrenovi iz Virginije. Pristupivši 1909. film. kompaniji Biograph, počinje raditi sa D. W. Griffithom (prvi film: Graditelj violinâ iz Cremone). Iako je u Biographu — u razdoblju prije pojave → sustava zvijezdâ — ostala anonimna kao i dr. tadašnji glumci, njezina plava kovrčava kosa i osmijeh žene-djeteta pribavili su joj nadimke Mala Mary i Djevojka sa zlatnom kosom. Kad je 1910. pristupila kompaniji IMP C. Laemmlea, odmah je izbačen propagandni slogan: »Mala Mary je sada u IMP-u«. U prvim filmovima nije još igrala tipizirane uloge, međutim golem uspjeh koji je postigla filmovima Dobri mali đavolak (J. Searle Dawley i E. S. Porter, 1913) i osobito Tess iz Olujne zemlje (E. S. Porter, 1914) odredio je tip uloga koje će glumiti u nastavku karijere. Obilježja Male Mary — vrlo mlade djevojke, gotovo uvijek ugrožene i bespomoćne (računa se da u svakom trećem natpisu u njenim tadašnjim filmovima postoji riječ »malena« ili »siromašna«) bila su 1917. učvršćena filmovima Jadna mala bogata djevojčica M. Tourneura i Rebecca sa Sunnybrook farme M. A. Neilana, a svi novi uspjesi bili su samo varijacije tih projekata.

Vrtoglavi financ. uspon (od 40 dolara tjedno u Biographu 1909. do fantastičnih 10 000 tjedno koliko joj je 1916. isplaćivao A. Zukor /čijem je poduzeću pristupila 1912/) omogućio joj je da 1918. osnuje Mary Pickford Company, neovisni studio unutar Zukorove Famous Players Company, koji je proizvodio isključivo njezine filmove. God. 1919. potpisala je ugovor s kompanijom First National za 350 000 dolara po filmu, a iste godine je sa Ch. Chaplinom, D. Fairbanksom i D. W. Griffithom osnovala poduzeće → United Artists Corporation. Suprotno ulogama, iskazala se kao uspješna poslovna žena (tvrdilo se — i financ. »mozak« United Artistsa). Popularnost je učvrstila udajom (1920) za tada najpopularnijega am. glumca D. Fairbanksa (prvi suprug i čest film. partner bio joj je glumac O. Moore), a postigla je i vrlo preciznu kontrolu nad svojim ulogama (i u scenar. i red. smislu), npr. iz Evrope je dovela E. Lubitscha da režira njezin film Rosita (1923). I inače je bila vrlo utjecajna u film. industriji, pa je i jedan od pokretača osnivanja → Academy of Motion Picture Arts and Sciences. God. 1929. snimila je svoj prvi zv. film — Koketa S. Taylora — i dobila Oscara za posve atipičnu ulogu samosvjesne južnjačke ljepotice čija ljubav završava tragično. Film je, međutim, propao u komerc. smislu, kao i iste godine snimljena Ukroćena goropadnica S. Taylora (njezin jedini u paru s Fairbanksom). Nakon filma Tajne (F. Borzage, 1932) povukla se i posvetila biznisu, baveći se raznim transakcijama. Nakon što je postala potpredsjednica United Artistsa, osnovala je Mary Pickford Cosmetics Company. God. 1953. ona i Chaplin prodali su United Artists. Primila je (1975) specijalnog Oscara za svoj doprinos filmu. God. 1978. objavljena je njezina kompilacijska biografija Američka dragana: Priča o Mary Pickford (America's Sweetheart: The Mary Pickford Story). Sama je 1934/35. objavila autobiografske knjige Zašto ne iskušati Boga? (Why Not Try God?) i Moj sastanak sa životom (My Rendez-vous with Life) te roman Poluudovica (Demi-Widow).

Jedna od najpopularnijih zvijezda u povijesti filma, P. je bila oličenje tipa → naivke (po kvalifikaciji E. Patalasa, čak »djevice«), koji je kreirala izvornošću i živahnošću većom od dr. glumicâ, nadasve iznimnom sugestivnošću (nepogrešivo navodeći gledateljstvo na smijeh i, znatno češće, na plač). Sitna rasta, lika djevojčice, stvorila je ideal naivnosti, nevinosti i hrabrosti, koji je 1910-20. ispunjavao očekivanja viktorijanskoga i američki puritanskog mentaliteta (America's Sweetheart) — »svijeta muškaraca«. Ipak, mnogi povjesničari filma zamjećuju da je njezino tumačenje »djevice« počesto zračilo samosvješću zrele žene, sex-appealom, pa i nijansom perverznosti — što je možda bilo i onaj manje očigledan razlog njezina uspjeha. S vremena na vrijeme ipak bi se pobunila protiv tipizacije svojih uloga, ali zbog inzistiranja producenata i publike ponovno se vraćala svojim naivno-nevinim karakterima; u dobi od 27 godina nagovorili su je da u filmu Pollyanna (P. Powell, 1920) glumi 12-godišnju djevojčicu, a publika je u anketi iz 1923. zahtijevala da tumači još neke likove iz dječje književnosti (npr. Heidi i Alice).

Njezina sestra Lottie Pickford i brat Jack Pickford bili su također film. glumci.

Ostale važnije uloge: Usamljena vila (D. W. Griffith, 1909); U starom Kentuckyju (D. W. Griffith, 1909); Ramona (D. W. Griffith, 1910); Krpačica mreža (D. W. Griffith, 1912); Lena i divlje guske (D. W. Griffith, 1912, i koscenaristica); Prijatelji (D. W. Griffith, 1912); Newyorški šešir (D. W. Griffith, 1912); Prepustiti se struji (E. S. Porter, 1914); Takva mala kraljica (E. S. Porter, 1914); Cvrčak Fanchon (G. L. Tucker, 1915); Mali drugar (M. A. Neilan, 1916); Jadna mala Peppina (S. Olcott, 1916); Vječita nevolja (M. Tourneur, 1916); Ponos klana (M. Tourneur, 1917); Mali Amerikanac (C. B. De Mille, 1917); Mala princeza (M. A. Neilan, 1917); M'liss (M. A. Neilan, 1918); Stella Maris (M. A. Neilan, 1918); Tatine duge noge (M. A. Neilan, 1919); Srce s planine (S. Franklin, 1919); Mali lord Fauntleroy (A. E. Green, 1921); Dorothy Vernon iz Haddon Halla (M. A. Neilan, 1924); Mala Annie Rooney (W. Beaudine, 1925); Vrapci (W. Beaudine, 1926); Kiki (S. Taylor, 1931).

LIT.: N. Jakovljev, Meri Pikford, Moskva 1926; M. Bronikov, Etjudij o tvòrčestve Meri Pikford, Leningrad 1927; R. Lee, The Films of Mary Pickford, New York 1970; A. Slide, The Griffith Actresses, New York 1973, R. Windeler, Mary Pickford: Sweetheart of the World, London 1973.