MASON, James

MASON, James, britansko-am. filmski, kazališni i tv-glumac (Huddersfield, 15. V 1909 — Lausanne, Švicarska, 27. VII 1984). Diplomiravši 1931. arhitekturu u Cambridgeu, bez većih ambicija počinje glumiti u kazalištu; 1933. debitira i na filmu. Značajnijim ulogama u ovom razdoblju (Vatra nad Engleskom, 1937, W. K. Howarda i Glavno zapovjedništvo, 1937, Th. Dickinsona) postupno oblikuje glum. pojavnost i stil koji ga 40-ih godina svrstavaju među vodeće brit. glumce — ljubimce zahtjevnije publike i u inozemstvu. Srednjeg rasta, crnokos, zvučnoga, ugodnog reskoga, ponekad siktavoga ali uvijek tečnog baritona, zvijezda postaje igrajući elegantne, ironično distancirane osobe, istodobno vrlo emotivne ali koje neće prezati ni od krajnje grubosti (čak i okrutnosti). Film. kritike tog doba proglašuje ga »najseksepilnijim Englezom na filmu« (osobito uz čestu partnericu → M. Lockwood /npr. u melodramama kompanije Gainsborough/). Iznimna senzualnost obilježena oprečnošću aristokratskih manira i eksplozivne brutalnosti (kao donekle sadistički derivat engl. verzije → latinskog ljubavnika) postaje »zaštitni znak« njegova glum. identiteta nakon uloge egocentričnog lorda koji bičem nasmrt izudara suparnicu koja je skrivila smrt njegove drage u Čovjeku u sivom (1943) L. Arlissa, a potvrđuje se i u filmovima Fanny kod plinskog svjetla (1944) A. Asquitha i Sedmi veo (1945) C. Bennetta. Nakon izuzetno zapažene uloge progonjenoga ir. ustanika u Bjeguncu (1946) C. Reeda odlazi u Hollywood, gdje njegovi likovi gube karakterističnu grubost a zadržavaju narcisoidnost i introspektivnu istančanost (zbog toga nije mogao postati izrazito am. tip, pa tako ni zvijezda) — čak i onda kad igra nitkove i misaone nevaljalce (početkom am. faze najčešće u pustolovno-pov. filmovima). U tom razdoblju ističe se u filmovima Uhvaćen (1948) i Trenutak lakoumnosti (1949) M. Ophülsa te posebno kao plaćeni njem. špijun za II svj. rata u Operaciji Cicero (J. L. Mankiewicz, 1952), kao propali glumac-alkoholičar nemoćan da prati uspon supruge (J. Garland) u filmu Zvijezda je rođena (G. Cukor, 1954, nominacija za Oscara), kao profesor kojega lijekovi dovode na rub ludila u filmu Važnije od života (N. Ray, 1956) te kao sofisticirani, zločinački vođa špijunske grupe u filmu Sjever-sjevero-zapad (A. Hitchcock, 1959). Dojmljive su i njegove epizode autoritativnih pov. ličnosti mučenih sumnjama: generala Rommela (Pustinjska lisica, 1951, H. Hathawaya i Pustinjski štakori, 1953, R. Wisea) i Bruta (Julije Cezar, 1953, J. L. Mankiewicza). Od 60-ih godina karijera mu stagnira, unatoč nekim vrlo uspjelim ostvarenjima (npr. sredovječnog profesora zaljubljenog u djevojčicu u Loliti, 1962, S. Kubricka ili poslodavca koji se pokušava nametnuti nelijepoj ali osjećajnoj djevojci u Djevojci Georgy, 1966, S. Narizzana /nominacija za Oscara za epizodu/). Potkraj karijere nastupa uglavnom u karakternim epizodama staračkih, umornih zlobnika ili prijestupnika visokog ranga, donoseći ih stereotipno, tek na rubu nadahnuća i energije iz doba pune zrelosti. Uspješniji je u kazalištu (na Broadwayu) i na televiziji (npr. tv-serija Anno Domini /njegov posljednji glum. posao/). Glumio je u više od 110 filmova, a režirao kratki igr. film Dijete (The Child, 1954).

Njegove supruge bile su brit. glumica Pamela Kellino i austral, glumica Clarissa Kay.

Ostale važnije uloge: Privatni život Henrika VIII (A. Korda, 1933); Thunder Rock (R. Boulting, 1942); Sreli su se u tami (K. Lamač, 1943); Opaka dama (L. Arliss, 1945); Gospođa Bovary (V. Minnelli, 1949); Istočna strana — zapadna strana (M. LeRoy, 1949); Pandora i leteći Holandez (A. Lewin, 1950); Zatočenik dvorca Zenda (R. Thorpe, 1952); Zaljev Botany (J. Farrow, 1952); Berlinska priča (C. Reed, 1953); Princ Valiant (H. Hathaway, 1954); 20 000 milja pod morem (R. Fleischer, 1954); Otok na suncu (R. Rossen, 1957); Plač straha (A. L. Stone, 1958); Put u središte Zemlje (H. Levin, 1959); Proces Oscaru Wildeui /Optuženi ste, Oscare Wilde! (K. Hughes, 1960); Bračni vrtuljak (W. Lang, 1961); Ljepotica otoka (T. Kotcheff, 1962); Pad Rimskog Carstva (A. Mann, 1964); Džingis-kan (H. Levin, 1964); Žderačica (J. Clayton, 1964); Lord Jim (R. Brooks, 1965); Slomljena krila (J. Guillermin, 1966); Mehanički klaviri (J. A. Bardem, 1966); Smrtonosni slučaj (S. Lumet, 1967); Galeb (S. Lumet, 1968); Duffy (R. Parrish, 1968); Mayerling (T. Young, 1968); Vrijeme pristanka (M. Powell, 1969); Čuvaj se prijatelja (T. Young, 1970); Dječja igra (S. Lumet, 1972); Što se dogodilo sa Sheilom (H. Ross, 1973); Čovjek iz Australije (J. Huston, 1973); Frankenstein: istinita priča (J. Smight, 1973); Marseilleski ugovor (R. Parrish, 1974); Učiteljica i mafija (L. Zampa, 1975); Mandingo (R. Fleischer, 1975); Putovanje prokletih (S. Rosenberg, 1976); Željezni križ (S. Peckinpah, 1977); Isus iz Nazareta (F. Zeffirelli, 1978); Nebo može čekati (W. Beatty i B. Henry, 1978); Momci iz Brazila (F. J. Schaffner, 1978); Opasni prijelaz (J. L. Thompson, 1979); Krvne veze (T. Young, 1979); Sherlock Holmes i Jack Trbosjek (B. Clark, 1980); Napad na platformu Jennifer (A. V. McLaglen, 1980); Zlo pod suncem (G. Hamilton, 1981); Presuda (S. Lumet, 1982); Lov (A. Bridges, 1984).

LIT.: J. P. Monaghan, The Authorized Biography of James Mason, London 1947; C. Hirschhorn, The Films of James Mason, London 1975.