LZMK

Filmska enciklopedija

DEMONGEOT, Mylène Filmska traka traži dalje ...

DEMONGEOT, Mylène (pr. ime Marie-Hélène Demongeot), franc. filmska glumica (Nice, 29. IX 1936). Kći Francuza i Ruskinje. Napušta studij klavira u Parizu i upisuje se na Akademiju dramskih umjetnosti. Već u osamnaestoj godini na film je dovodi L. Moguy (Djeca ljubavi, 1954); nakon samo nekoliko epizodnih uloga kritika je ubraja među najperspektivnije mlade franc. glumice. Vitka i plavokosa, izgleda maloljetne, pomalo agresivne zavodnice tipa → nimfete (kasnije → pin-up), nameće česte usporedbe sa B. Bardot; na početku njihovih karijera smatralo se da je D. nadarenija glumica i kompleksnija ličnost, sposobna i za psihološki razrađenije uloge. Međutim, karijera joj teče neravnomjerno; uz brojne rutinske komedije i pov. spektakle, odigrala je tek nekoliko uloga sukladnih svojem talentu (Hrabra noć, 1959, M. Bologninija; Pjevač, a ne pjesma, 1960, R. W. Bakera; Zbog jedne žene, 1962, i Djevojački stan, 1963, M. Devillea). Šezdesetih godina popularnost održava, kao partnerica J. Maraisa i L. Funèsa, ulogama u seriji krim. komedijâ o Fantômasu A. Hunebellea. Nakon toga, pojavljuje se uglavnom u drugorazrednim filmovima, većinom u projektima svog supruga Marca Simenona.

Ostale važnije uloge: Buduće zvijezde (M. Allégret, 1955); Frou-Frou (A. Genina, 1955); Vještice iz Salema (R. Rouleau, 1957); Dobar dan, tugo (J. L. Mankiewicz, 1957); Budi lijepa i šuti (M. Allégret, 1957); Slabe žene (M. Boisrond, 1958); Bitka kod Maratona (J. Tourneur, 1959); Ljubav u Rimu (D. Risi, 1960); Tri mušketira (B. Borderie, 1961, u dva dijela); Otmica Sabinjanki (R. Pottier i A. G. Bragaglia, 1961); Doktor u nevolji (R. Thomas, 1963); Izlet na Tahiti (Jn. Becker, 1966); Privatna mornarica narednika O'Farrella (F. Tashlin, 1968).

D. Šva.


Citiranje:
DEMONGEOT, Mylène. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 27.6.2022. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=1275>.

kratice i simboli