BRITANSKI DOKUMENTARISTIČKI POKRET

BRITANSKI DOKUMENTARISTIČKI POKRET (British Documentary Movement), najčešći naziv za skupinu (i djelovanje te skupine) brit. dokumentarista, za »struju« ili neformalnu »školu« koja se pojavila poč. 30-ih godina. Najveći poticaj za nastanak pokreta dao je → J. Grierson — najprije svojim dokumentarnim filmom »Nošeni strujom« (1929) i, zatim, još više, kad je, ohrabrivan od Sir Stephena Tallentsa, rukovodioca Empire Marketing Boarda (akr. EMB, Imperijalni odbor za marketing), oko te ustanove počeo okupljati i animirati najznačajnije brit. dokumentariste s početka zv. razdoblja: → E. Ansteya, → A. Eltona, → S. Legga, → P. Rothu, → H. Watta, → B. Wrighta, kojima su se kasnije pridružili Brazilac → A. Cavalcanti i Amerikanac → R. J. Flaherty. Namjera EMB-a, posebno Tallentsova, bila je da se pomoću propagandno-nastavnih filmova o suvremenijem gospodarenju i komuniciranju oživi ideja Commonwealtha. Toj ideji Grierson i njegovi kolege pridodali su još komponentu realist. prikazivanja svakodnevne zbilje, ponekad vrlo napredne soc. ideje i žar film. eksperimentiranja. Između 1930. i 1933. osnovani film. odjel (Film Unit) EMB-a proizveo je oko stotinu filmova. God. 1933, kad se EMB rasformirao, njegov film. odjel preuzeo je General Post Office (akr. GPO, Glavna uprava pošta) gdje se, zbog značenja za poštu kao ustanovu koja sudjeluje u sistemu komuniciranja, pored naznačene propagandno-instruktivne funkcije, u većoj mjeri favoriziraju eksp. pothvati, posebno na području aplikacije zvuka u filmu. U angažiranju predstavnikâ pokreta, GPO-u ubrzo se pridružuju i dr. financijeri, npr. Cejlonski propagandni odbor za čaj (Ceylon Tea Propaganda Board), naftna kompanija Shell i dr. Pored dokumentaristâ u ove akcije uključuju se i sineasti s dr. područja film. stvaralaštva — tako L. Lye za GPO režira crt. i eksp. filmove. Do jenjavanja poleta ovog pokreta dolazi krajem 30-ih godina; spiritus movens grupe, J. Grierson, odlazi tada u Kanadu, a, ujedno, zbog rata mijenja se i funkcija dokumentarista. Dio grupe tada počinje raditi za produkciju → Crown Film Unit.

Značaj brit. dokumentarističkog pokreta u povijesti filma višestruk je. Prije njegove pojave već (pojedinačno) djeluju brojni istaknuti dokumentaristi, no brit. dokumentaristi prvi tvore pokret s određenim programom i ciljevima. Osim toga, film. odjel GPO-a prva je neslužbena, ali praktička škola za proizvođače dokum. filmova. Budući da brit. dokumentaristi napuštaju do tada dominantnu tematiku dokumentarista — relaciju čovjek—priroda, i budući da se orijentiraju na svakodnevnu životnu praksu (snimaju filmove o industriji, trgovini, prijevozu, avijaciji, stanovanju, zdravlju, ishrani, rudnicima, meteorologiji, životu u velikim gradovima i provinciji), oni uspijevaju popularizirati dokum. film kod široke publike i učiniti ga značajnim čimbenikom stvaranja javnoga mnijenja. Izbjegavajući u ime dokumentarizma stilizaciju, fabuliranje, posebno rad u studiju, oni su preteče (a i inspiratori) mnogih daljnjih dokumentarističkih i, općenito, realist. tendencija u filmu (→ neorealizam; free cinema). Također, u svojim napisima (aktivni su i na tom području), a implicitno i u djelima, naznačuju i neke marksističke ideje te imaju značaj koji nadilazi njihovu najužu film. praksu. Posebno značenje ovog pokreta je i na području istraživanja film. forme: njegova pojava koincidira s početkom zv. razdoblja, pa se oni nerijetko upuštaju u eksperimente sa zvukom (→ a. cavalcanti; h. watt; b. wright). Konačno, usprkos česte ograničenosti zadatkom i sredstvima, neka od njihovih djela imaju vrijednost po kojoj se ubrajaju među klas. djela dokum. filma, npr. »Kontakt« (1932) P. Rothe, »Industrijska Britanija« (1933) J. Griersona i R. J. Flahertyja, »Pjesma Cejlona« 1934) B. Wrighta, »Ugljeno lice« (1935) A. Cavalcantija, »Stambeni problemi« (1935) E. Ansteya i A. Eltona, »Radnici i zaposlenja« (1935) A. Eltona, »Noćna pošta« (1936) H. Watta i B. Wrighta, »Sjeverno more« (1938) H. Watta i, nadasve, »Čovjek s Arana« (1934) R. J. Flahertyja.

LIT.: P. Rotha, Documentary Film, London 1936/New York 1964; F. Hardy (urednik), Grierson on Documentary, London 1966; A. Lovell/J. Hillier, Studies in Documentary, London 1972; R. M. Barsam, Nonfiction Film, A Critical History, New York 1973; B. Wright, The Long View, London 1974; E. Barnouw, Documentary, A History of the Non-Fiction Film, London/Oxford/New York 1976.