POSTOJANOST PERCEPCIJE

POSTOJANOST PERCEPCIJE, perceptivna konstantnost, invarijabilnost percepcije, pojav u kojem se središnji živčani sustav odupire promjenama u perifernim receptorima, što kod vida znači promjenama slike na mrežnici, koje ovise samo o fiz. podražaju. Kad promatrač donosi sud, vodi računa o mnogim podacima koji proistječu iz okoliša, vlastitog iskustva i iskustva vrste, pa ono što se percipira samo iznimno odgovara podražaju i retinalnoj slici odn. predmete vidimo i po pamćenju, na temelju mnogih podataka koji nisu samo vidni. P. služi vitalnoj funkciji stabiliziranja modela vanjskog svijeta koji u nama postoji kao predodžba. Budući da u filmu o predmetima doznajemo na temelju slike, manjim dijelom zvukom, a isključeni su dodir i propriocepcija kao najvjerodostojniji, promatrača je lako zavarati (na čemu se temelje i mnogi film. trikovi).

Postojanost oblika. Perspektivne promjene slike poznatog predmeta, koje padaju na mrežnicu, ne smetaju u prepoznavanju pravog oblika. Dijete koje nije naučilo linearnu → perspektivu, crta četvrtastu ploču stola i okrugli tanjur na njoj, tj. zadržava u crtežu postojanost oblika, makar je na mrežnici ploča trapezoidna a tanjur elipsoidan.

Postojanost oblika sadrži i znanje o stražnjoj strani koja se u slici ne vidi, i dijelova koji su izvan slike. To su postojanost cjelovitosti predmeta i prostora.

Postojanost cjelovitosti predmeta. Ako vidimo prozor, smatramo ga dijelom cjelovite kuće, a ne samo kulisom. Ako neku osobu vidimo prvi put u krupnom planu, ne pomišljamo da možda nema ruku ili nogu, pa nisu točni navodi kako je neiskusan gledalac krupni plan doživljavao kao prikazivanje dijelova koji nisu povezani s cjelinom. Postojanost cjelovitosti predmeta očituje se i kao premještanje predmetâ u vidnom polju: ako se jednak predmet pojavi na drugome mjestu, pa ako i nije istovjetan, izgledat će da se pomaknuo (→ phi-fenomen).

Postojanost cjelovitosti prostora. Gledalac »stvara« cjelovitost prostora iz niza kadrova. Ne pretpostavlja da nedostaju neki zidovi sobe ili da neki kadrovi nisu snimljeni u istom prostoru — on »vidi« i ono što se na snimci ne vidi. Ako u masovnoj sceni kamera izdvoji neku osobu, podrazumijeva se postojanje cjeline i kad se ta ne vidi, te da se odnos dijela i cjeline ne mijenja. Postojanost prostora ili scene omogućuje promjene kuta snimanja, promjene planova, prikazivanje dijela cjeline, izvođenje mnogih dr. uobičajenih film. postupaka i trikova.

Postojanost veličine. Poznate predmete ocjenjujemo u njihovoj prirodnoj veličini bez obzira na udaljenost. Neka se osoba može pojaviti u raznim planovima, ali znamo da ne mijenja stvarnu veličinu. Nemaju sve predodžbe jednaku pregnantnost forme; malom djetetu najveću ima lice majke, ljudima općenito lik čovjeka, pa tek zatim dr. predmeti (zato neki trikovi G. Mélièsa nisu uspjeli). U filmu se vidni sustav može namjerno »prevariti«, u praksi toliko lakše koliko se bolje poznaje postojanost percepcije.

Postojanost nagiba. Određeni položaj osobe i predmeta u odnosu na silu teže smatramo nepromijenjenim kad kamera mijenja nagib (kosi kadrovi / → nagnuta kamera/ imaju samo emocionalno i preneseno značenje, a ne dovode u sumnju gravitacijsko polje). Za trikove potrebni su i dr. znakovi (npr. za hodanje po stropu).

Postojanost mjesta. Kretanje promatrača ili kamere dovodi slike predmeta u gibanje, ali postojanost percepcije omogućuje da zadrže svoje ranije mjesto — najsigurnije oni predmeti koje poznajemo kao nepomične.

Postojanost svjetloće. Svijetle predmete, ukoliko ih već poznajemo, smatrat ćemo i dalje jednako svijetlima i kad su slabo osvijetljeni (nećemo za osobu u mraku misliti da je pocrnjela).

Postojanost bojâ. Ako poznamo boju predmeta, smatrat ćemo je istom pod bilo kakvim osvjetljenjem, pa čak ako je predmet naknadno obojen; to se neće dogoditi jedino ako ga vidimo prvi put. Ako je predmet dijelom na svjetlu a dijelom u sjeni, prihvatit ćemo boju na svjetlu kao pravu, te da je u sjeni iste boje. Ako na automobilu crvene boje vidimo plave odsjaje neba, nećemo ih smatrati plavim mrljama (slikari-impresionisti su se morali odupirati postojanosti percepcije). Ako se kroz uski tuljac promatraju boje, moći će se približno vidjeti fiz. boje zato što je mala površina odvojena od cjeline.

Postojanost pokreta. Ako pokret koji izvodi neka osoba ili predmet postane kod promjene plana ili kuta snimanja manji ili veći, smatrat ćemo ga jednakim, ako nema dr. znakova da se promijenio smjer, amplituda ili brzina, dok mu učestalost mora biti ista.

LIT.: S. S. Stevens, Experimental Psychology, New York 1951; R. S. Vudvort, Eksperimentalna psihologija, Beograd 1964.