ZVUČNA KABINA

ZVUČNA KABINA, također tonska kabina, omeđen prostor u obliku kabine s montažnim i prenosivim stjenkama obloženim zvučno apsorpcijskim materijalima. Služi za potpuno akustičko izdvajanje snimanog zvuka od ostalih zv. izvora i utjecaja okolnog prostora (→ akustički paravan). Kabina sa stropom najčešće je volumena 5-10 m³; ima ugrađena vrata i otvor veličine prozora. Obložena je — iznutra i izvana — apsorbirajućim akustičkim materijalima, kako bi se prodor zvuka izvana, kao i refleksija zvuka u njoj, što više smanjili; izvana se oblaže i da sama kabina ne bi utjecala na promjenu akustičkih svojstava okolnog prostora. U kabinu se, zajedno sa prikladnim mikrofonima, može smjestiti fonoanimator u vrijeme sinkronizacije, ili glazb. solist koji u kabini svira istodobno s orkestrom, a zvuk mu se — tako izdvojen — snima na posebnom kanalu i odvojeno elektroakustički obrađuje (→ tonmikspult; filtri, elektroakustički).