ŽILNIK, Želimir

ŽILNIK, Želimir, film. i tv-redatelj i scenarist (Niš, 8. IX 1942). Studirao pravo. Zapažen kino-amater, u profesionalnoj kinematografiji debitira dokum. filmom Žurnal o omladini na selu — zimi (1967); radi većinom za Neoplanta film iz Novog Sada (povremeno i za Pan film iz Pančeva). U prvomu, kao i u idućim dokumentarcima (Pioniri maleni, mi smo vojska prava, svakog dana ničemo ko zelena trava, 1967; Nezaposleni ljudi, 1968 /za oba dobiva Srebrnu medalju »Beograd« na festivalu u Beogradu 1968/; Lipanjska gibanja, 1969; Crni film, 1971; Žene dolaze, 1972; Ustanak u Jasku, 1973), kojima je i scenarist, iskazuje — neovisno o tematici (djeca prepuštena sebi, nezaposlenost, problematika ženâ, rezultati revolucije, film) — eksplicitan soc. i polit. angažman kojim se uklapa u struju → političkog filma. To se odnosi i na kratki igr. film Laku noć Šnjuka (1967), kao i na cjelovečernji prvijenac Rani radovi (1969), o trojici mladića i djevojci koji — tražeći odgovor na pitanje kako postati gospodarem vlastite sudbine — doživljuju negativan odjek u narodu (na koji se to pitanje zapravo odnosi); potisnute fabule, raspravljačkoga, mjestimice plakatskog stila, nagrađen je Grand Prixom u Berlinu, uvelike pridonoseći rastu ugleda filmova izrazite polit. orijentacije. Proglašen (poč. 70-ih godina) eminentnim predstavnikom tzv. crnog talasa, sve teže dobiva projekte, pa 1974-76. djeluje u SR Njemačkoj; ondje režira 7 dokum. filmova pretežito soc. tematike, te ironično-kritički igrani Raj (Das Paradies, 1976), o tvrtki koja — da bi se spasila bankrota — naručuje lažne teroriste (u doba kada je anarhoterorizam bio na vrhuncu, šokira dio zapadnonjem. javnosti). Jugosl. kinematografiji se vraća igr. filmom autobiografskog karaktera Druga generacija (1983), o dječaku koji se lomi između života u Njemačkoj (dijete je »gastarbajterâ«) i domovini, za koju se napokon odlučuje. Slijede Lepe žene prolaze kroz grad (1986) s radnjom u napuštenom Beogradu 2041, kada se slavi 100. obljetnica revolucije, te Tako se kalio čelik (1988, i tv-serija), u kojem — i s komponentama groteske — raspravlja o egzistencijalnim problemima radnikâ u suvremenoj Jugoslaviji. Već u prvoj fazi karijere radio je za Televiziju Novi Sad (dokum. emisije, prilozi kulturno-umj. programa, tv-drame); od 1980. ta se njegova djelatnost intenzivira (u Novom Sadu i Beogradu), a po mnogim kritičarima jednako je značajna kao i filmska (npr. tv-serija Vruće plate, te 10 tv-drama /realiziranih većinom filmski/).