VARDA, Agnès

VARDA, Agnès, franc. redateljica i scenaristica (Bruxelles, 30. V 1928). Kći Grka i Francuskinje, odrasla u Sèteu. Studirala povijest umjetnosti. Isprva fotografkinja: u reviji »Marie-France«, po- tom u kazalištu J. Vilara. God. 1954. u okviru neke vrste autonomne film. kooperative počinje snimati svoj prvi film — srednjometr. igrani Kratka poanta (La pointe courte, 1956 /montažer A. Resnais/); suigrom profesionalnih glumaca i naturščika iz lučke četvrti Sètea nastoji postići životnu uvjerljivost, od koje — međutim — odudaraju odveć lit. dijalozi te niskobudžetne priče o melankoličnim ljubavnicima. Osobenošću stila djelo navješta pojavu franc. → novog vala, u kojem V. — sa suprugom → J. Demyjem i A. Resnaisom — predstavlja specifičnu struju. Već u tomu njenom prvijencu dolazi do izražaja sklonost efektnoj, pa i nametljivoj lik. obradbi kadra, pa tako njeno fotogr. iskustvo šteti film. izrazu (remeteći, usporavajući tempo izlaganja). Njezin prvi cjelovečernji film Cléo od 5 do 7 (Cléo de 5 à 7, 1962), najvećim dijelom snimljen na pariškim ulicama, produbljuje prosede inauguriran u Kratkoj poanti; u realnom vremenu trajanja radnje predočuju se dramatični trenuci u životu pjevačice koja misli da boluje od raka (C. Marchand), upućujući na izrazito intimističko usmjerenje (svojstveno cjelokupnom opusu autorice). Slijedi Sreća (Le bonheur, 1964), snimljen u pastoralnom ambijentu (kolor-fotografija J. Rabiera podsjeća na platna impresionistâ), s temom ljubavnog trokuta, u kojem se nazire teza: ljudi se rađaju sretni i nemaju drugog cilja u životu no da tu sreću pod svaku cijenu sačuvaju. Nakon filma Stvorenja (Les créatures, 1966) bliskog znanstvenoj fantastici, dulje vrijeme nema većeg uspjeha. Tek filmom Bez krova i zakona (Sans toit ni loi, 1985), po većini kritike njenim najboljim, izrazito autorskim, građenim na retrospekcijama istrage o smrti djevojke-lutalice (S. Bonnaire) koja se svjesno odlučila na marginalnu egzistenciju, ponovno ostvaruje velik uspjeh (Zlatni lav u Veneciji), ali i širi odziv publike. Režirala je još više od 10 kratkometražnih dokum. filmova, te dugometražni Jane B. po Agnès V. (Jane B. par Agnès V., 1987, o J. Birkin), kao i na televiziji.

Ostali igr. filmovi: Daleko od Vijetnama (Loin du Viet-Nam, 1967, kolektivno ostvarenje više autora); Ljubav lava (Lion’s Love, 1969); Jedna pjeva, druga ne (L’une chante, l’autre pas, 1977); Dokumentator (Le documenteur, 1981); Kung-fu Master (1988).