UMJETNIČKO KINO

UMJETNIČKO KINO, također umetnički bioskop i umjetnički kinematograf, kino specijalizirano za prikazivanje umjetnički vrijednih filmova, odn. djela značajnih za razvitak film. umjetnosti (u svijetu ili u nekoj manjoj sredini). Najčešće se orijentira na prikazivanje: 1) priznatih klas. ostvarenja film. umjetnosti, zanemarenih ili nepoznatih djela film. baštine (koja treba iznova valorizirati), poticajnih za kinematografiju s obzirom na aktualne trendove (pa u tom smislu može predstavljati i korektiv »etabliranog programa« → kinoteke, s kojom se često zamjenjuje /osnovna je razlika što U. nije kino arhivskog tipa, ne posjeduje svoj fond filmova, već ih iznajmljuje/); 2) djela suvremene ili nedavne proizvodnje koja nisu zabilježila veći komerc. uspjeh ili nisu, zbog raznih razloga, prodrla u kino-mrežu, djela koja su nastala u → alternativnoj kinematografiji, avangardnog karaktera, socijalno i/ili politički provokativna, iz publici nepoznatih kinematografija (osobito tzv. malih), žanrova koji nemaju svojstva → populističkog filma — općenito, takvih koja su poticajna, vrijedna da se o njima informira; raznovrsnost ove kategorije repertoara razlog je što se neka umj. kina opredjeljuju tek za neki od naznačenih sadržajnih segmenata, a ponekad su i bitno kultističkog usmjerenja (→ kultist).

Elitnijeg karaktera, no najčešće s ambicijom širenja film. kulture i propagiranja umj. vrijednosti medija, javljaju se ponajviše u metropolama, film. središtima i sveuč. gradovima; održava ih — uz njihove prihode — mecenatstvo pojedinaca, raznih kult., prosvjetnih, kadikad polit. i priv. institucija i organizacija, a znaju dobivati i drž. potporu (djelomično sufinanciranje, smanjenje poreznih obveza i sl.).

Vrlo poticajna za razvitak film. umjetnosti, za afirmaciju pojedinih film. trendova i upoznavanje nepoznatijeg dijela domaće i svjetske produkcije, a i kao okupljališta raznih privrženika filma, umj. kina javljaju se poč. 20-ih godina, kada se prijelazom na indus. proizvodnju (odn. na pretežito komerc. pretenzije) stvorila diferencijacija na masovne, populističke filmove i one koji nemaju takav odjek, ali teže umj. domašajima. U razdoblju zreloga (»modernističkog«) nij. filma to koincidira i s uklapanjem filma u razne avangardne trendove dr. umjetnostî, u skladu s tim i s naglim rastom umj. samosvijesti sineastâ, a i s potrebom upoznavanja istaknutih ostvarenja iz dr. sredina, koja se nisu prikazivala iz polit. razlogâ (konkretno, iz SSSR-a).

Pokret stvaranja umj. kina (franc. cinéma d’art et d’essai) začinje se u Francuskoj 1924, kada svestrani film. djelatnik Jean Tédesco utemeljuje prvo kino avangarde Vieux-Colombier; u Parizu su brzo osnovana i druga sl. kina (npr. Studio des Urusulines i Studio 28), pa utječu i na ideje o stvaranju kinoteke. Poticaj stvaranju umj. kinâ u Vel. Britaniji (engl. Art House) dolazi 1925. od londonske grupe Film Society, koja je željela podići umj. ugled filma i organizirala projekcije istaknutih nebrit. filmova; klupskog karaktera (inače, pojedina umj. kina djeluju i pri kino-klubovima), skupina je potakla osnivanje prve takve stalne dvorane Academy u Londonu 1931, potom i kina Everyman 1932. U SAD, smatra se, zametak umj. kinâ (altern. naziv: little cinema /to su obično manje dvorane/) jest prikazivanje (1920. u New Yorku) njem. »umjetničkog filma« Kabinet doktora Caligarija (R. Wiene, 1919); promotor filma Michael Mindlin potom je organizirao prikazivanja klas. hollywoodskih filmova i premijere inozemnih. God. 1925. Symon Gould osniva International Film Arts Cinema Guild, međunar. organizaciju umj. kinâ koja, međutim, nije imala većeg utjecaja na njihovo rasprostiranje i djelovanje; takva organizacija nastaje ipak 1955. u Parizu: Confédération Internationale des Cinémas d’Art et d’Essai (akr. CICAE), u koju se učlanjuje oko 100 kina iz 20 zemalja. Djelatnost umj. kinâ osobito se pojačava upravo 50-ih godina, pod utjecajem klime što su je stvorile razne »novovalne tendencije« i eksperimentalne struje (npr. newyorško umj. kino koje je osnovao Amos Vogel), kao i sve učestalije proučavanje filma na sveučilištima (tako kritičarka Pauline Kael u Berkeleyju vodi umj. kino koje je postalo model za većinu američkih). Potencijalno, specifični suvremeni pandan umj. kinu mogu postati video-dvorane.