TRINTIGNANT, Jean-Louis

TRINTIGNANT, Jean-Louis, franc. glumac (Piolenc /negdje Point Saint-Esprit/, 11. XII 1930). Suprug → Nadine T. Polazio glum. tečajeve Ch. Dullina i T. Balachove. U kazalištu debitira 1951, a na filmu 1955 (Kad bi svi momci svijeta Christiana-Jaquea). Svojim 3. filmom I bog stvori ženu (R. Vadim, 1956) svraća pozornost kao posve novi tip u predstavljanju mlade generacije (suprotnost i → latinskom ljubavniku i am. buntovniku bez razloga); njegovoj brzoj popularnosti pridonosi i »afera« s partnericom B. Bardot. Onižeg rasta, mršav i gracilan, privlačan i vrlo senzualan, u njegovu film. liku preteže introvertnost (iako može biti i ljubavnik koji zrači šarmom »uzornog izdanka suvremene urbane muškosti«), koja u kasnijem razdoblju prelazi u sigurnost, hladnokrvnost, sarkazam i dojam bešćutnosti (posebno u ljubavnim vezama). Već u prvoj fazi karijere stječe i međunar. ugled, pa nekoliko zapaženih uloga ostvaruje u Italiji (Nasilničko ljeto, 1959, V. Zurlinija i Opasne krivine, 1962, D. Risija). U Francuskoj pak posebno se ističe u žanru melodrame i polit. filma. Od melodrama izdvajaju se Jedan muškarac i jedna žena (C. Lelouch, 1966), gdje je automobilist u pokušaju da prevlada obiteljsku tragediju i emocionalnu krizu, Košute (C. Chabrol, 1968), gdje se upliće u ljubavni život dviju žena, i Noć kod gospođice Maud (É. Rohmer, 1969), gdje je kat. intelektualac, osjetljiv i nesiguran u izboru partnerice. U polit. filmovima izmjenjuje pozitivne junake (npr. uporni i nepotkupljivi grč. sudac u filmu Z, 1968, Costa-Gavrasa ili ljevičarski aktivist u Kiši nad Santiagom, 1975, H. Sota) i negativce (npr. labilni, fašistoidni pripadnik visokog društva u Konformistu, 1970, B. Bertoluccija), no najčešće je »mali čovjek« nedorastao događajima čiji se »konci vuku odozgo« (npr. Atentat, 1972, Y. Boisseta i Čovjek koji je mnogo znao, 1973, N. Trintignant). Ugled jednog od vodećih evr. glumaca održava i komerc. projektima, vrlo često thrillerima (npr. Pogreb u Los Angelesu, 1972, J. Deraya i Neznanac koji nas prati, 1977, S. Leroya), ali čini i »žanrovske eksperimente« (npr. špageti-vesternom Velika tišina, 1969, S. Corbuccija ili komedijom Računar za sprovode, 1976, G. Pirèsa). Sve njegove glum. konstante i mijene možda su najočitije u filmu Jedan muškarac ijedna žena: nakon 20 godina (C. Lelouch, 1986). Do 1989. odigrao je blizu 100 film. uloga. Režirao je filmove Ispunjen dan (Une journée bien remplie, 1972) i Učitelj plivanja (Le maître-nageur, 1979), u kojima je i glumio.

I njegova kći Marie Trintignant je glumica.

Ostale važnije uloge: Opasne veze (R. Vadim, 1959); Austerlitz (A. Gance, 1960); Svjetlo usmjereno na ubojicu (G. Franju, 1960); Uzburkano srce (J. Doniol-Valcroze, 1960); Igra istine (R. Hossein, 1961); Bitka na otoku (A. Cavalier, 1962); Dvorac u Švedskoj (R. Vadim, 1963); Kupe za ubojice (Costa-Gavras, 1965); Dugi marš (A. Astruc, 1966); Dijamantni safari (M. Drach, 1966); Gori li Pariz? (R. Clément, 1966); Trans-Europ Express (A. Robbe-Grillet, 1967); Sa srcem u grlu (T. Brass, 1967); Ljubavi moja, ljubavi moja (N. Trintignant, 1967); Kradljivac zločinâ (N. Trintignant, 1968); Žene vladaju (P. Festa Campanile, 1968); Čovjek koji laže (A. Robbe-Grillet, 1968); Priredi večeru (G. Patroni Griffi, 1969); Amerikanac (M. Bozzuffi, 1969); Hulja (C. Lelouch, 1970); Snajper s Azurne obale (Ph. Labro, 1971); Vlak (P. Granier-Deferre, 1971); Trk zeca po poljima (R. Clément, 1972); Pobješnjela ovca (M. Deville, 1973); Violine na. balu (M. Drach, 1973); Bijeg (M. Soutter, 1973); Tajna (R. Enrico, 1974); Igranje s vatrom (A. Robbe-Grillet, 1975); Opasna profesija (J. Deray, 1975); Bračno putovanje (N. Trintignant, 1975); Tatarska pustinja (V. Zurlini, 1976); Žena nedjelje (L. Comencini, 1976); Orijentiranja (M. Soutter, 1977); Tuđi novac (Ch. de Chalonge, 1978); Terasa (E. Scola, 1980); Bankarica (F. Girod, 1980); Volim vas (C. Berri, 1980); Malevil (Ch. de Chalonge, 1980); Duboke vode (M. Deville, 1981); Strast ljubavi (E. Scola, 1981); Noć u Varennesu (E. Scola, 1981); Vjerujem! (J. Deray, 1982); Zločin/Kriminalistička policija (Ph. Labro, 1983); Živahno nedjeljom (F. Truffaut, 1983); Veliki užitak (F. Girod, 1984); Živio život! (C. Lelouch, 1984); Otići, vratiti se (C. Lelouch, 1985); Sastanak (A. Téchiné, 1985); Idućeg ljeta (N. Trintignant, 1985); Čovjek srebrnih očiju (P. Granier-Deferre, 1985); Sablasna dolina (A. Tanner, 1987).