THALBERG, Irving Grant

THALBERG, Irving Grant, am. producent (New York, 30. V 1899 — Hollywood, 14. IX 1936). Sin uvoznika tekstila njemačko-žid. podrijetla, T. je rođen sa srčanom manom, što će znatno utjecati na njegov životni put. Uvjeren da neće doživjeti 30. godinu, ne upisuje se na fakultet, već uči daktilografiju i zapošljava se u kompaniji Universal, gdje 1918. postaje osobni sekretar rukovoditelja C. Laemmlea, koji mu — impresioniran njegovom oštroumnošću i ophođenjem — ubrzo povjerava mjesto šefa produkcije. Obdaren dječačkim šarmom, ali i odlučnošću spretnog organizatora, T. u film. krugovima uskoro dobiva epitet »čuda od djeteta«. Najviše publiciteta mu je u tom razdoblju ipak donio sukob sa E. von Stroheimom oko Ludih žena (1922), a zatim i oko Vrtuljka (1923), kada ga je T. smijenio i angažirao R. Juliana. God. 1923. prelazi u kompaniju L. B. Mayera (kasnije MGM) kao potpredsjednik i šef produkcije. U sljedećih nekoliko godina MGM postaje najprestižnija hollywoodska kompanija, prvenstveno zahvaljujući simbiozi Mayerove efikasne uprave i Thalbergova inzistiranja na kvaliteti svih elemenata produkcije; T. uvodi probne projekcije filmova uz anketiranje neodabrane publike, nakon kojih nerijetko pristupa ponovnom snimanju ili premontiranju pojedinih scena. Osjećaj za film. priču, trezvenost i poticajan odnos prema suradnicima osiguravaju mu — unatoč krhkom zdravlju — presudan utjecaj na image MGM-ovih filmova. Osim po drastičnom kraćenju von Stroheimove Pohlepe (1925), T. ostaje zapamćen i kao izravni supervizor mnogih uspješnih filmova: Velika parada (K. Vidor, 1925), Ben-Hur (F. Niblo, 1926), Gomila (K. Vidor, 1928), Anna Christie (C. Brown, 1930), Vesela udovica (E. Lubitsch, 1934), Pobuna na brodu Bounty (F. Lloyd, 1935), Noć u operi (S. Wood, 1935) i Dama s kamelijama (G. Cukor, 1937), te niza projekata svoje supruge → N. Shearer. God. 1932, nakon težega srčanog udara, odlazi na odmor u Evropu, što Mayer koristi da bi prigušio njegov utjecaj u kompaniji. Po povratku T. zadržava autonomiju, ali ograničenog dosega. Umire 1936. od upale pluća. Thalbergova karizmatska ličnost poslužila je kao model za junaka nedovršenog romana F. S. Fitzgeralda Posljednji magnat, koji je 1976. ekranizirao E. Kazan.

LIT.: B. Thomas, Thalberg: Life and Legend of the Great Hollywood Producer, New York 1969; S. Marx, Mayer and Thalberg: The Make-believe Saints, New York 1975.