OPERETNI FILM

OPERETNI FILM, podvrsta → muzičkog filma (srodna → muzičkoj komediji); naziv je dobio prema adaptiranim kaz. operetama — muzičko-scenskim djelima laganoga, zab. karaktera (brojni prizori s pjevanjem i plesom, jednostavan zaplet, sentimentalan sadržaj, stereotipni likovi). Javlja se na početku zv. razdoblja; najrasprostranjeniji je na njem. govornom području (osobito u Austriji), gdje je opereta i kao kaz. vrsta najudomaćenija. Najistaknutiji redatelji film. opereta jesu: Max Ophüls (npr. »Prodana nevjesta«, 1932 /Smetanina komična opera transponirana u operetni film/), Ernst Lubitsch (npr. »Vesela udovica«, 1934 /sa Jeanette Mac Donald i Mauriceom Chevalierom/) i Geza von Bolvary (npr. »Šišmiš«, 1945), zatim Willi Forst, E. W. Emo i mnogi dr. Nakon II svj. rata film operetu potpuno potiskuje film. → musical, žanr sl. recepcijske usmjerenosti, ali mnogo šire popularnosti.