ODTAMNJENJE

traži dalje ...

ODTAMNJENJE, vrsta protežne → montažne spone, optički trik kod kojega se slika postupno pojavljuje (sličicu po sličicu) iz potpunog mraka do optimalne osvijetljenosti. Najčešće se koristi nakon → zatamnjenja, na početku → sekvence (odn. nove izlagačke cjeline u filmu), sugerirajući novu fazu u radnji i/ili novo vremensko razdoblje u priči. Primjenjuje se već na prijelazu stoljeća, a najviše se upotrebljava u nij. filmu te u klas. narativnim djelima s početka zv. razdoblja.

S obzirom na tehnologiju, O. se postiže laboratorijskom obradbom vrpce ili sâmom kamerom u toku snimanja. Laboratorijski, ostvaruje se na 2 osnovna načina: a) kem. putem — izbljeđivanjem (s pomoću posebne otopine) dijela snimke koji se želi odtamniti; b) optičkim putem — kod kopiranja, postupnim pojačavanjem svjetla osvjetljuje se dio vrpce koji treba odtamniti. Kamerom se ostvaruje također na 2 načina: a) postupnim otvaranjem blende u toku snimanja; b) postupnim otvaranjem sektora (kod kamera s pomičnim sektorom). U slučaju kad se postiže laboratorijski, o mjestu i trajanju odtamnjenja odlučuju i redatelj i montažer.

Trajanje efekta ovisi o sadržaju i ritmu filma; potpuno zacrnjenje (»mrak«) obično traje 2 sličice, a prva potpuno tamna zove se nulta točka odtamnjenja.

Montažer masnom olovkom na radnoj kopiji filma dogovorenim oznakama obilježuje odtamnjenje: ispred prve i iza zadnje sličice povlači okomitu liniju (od ruba do ruba vrpce); između njih ucrtava 2 kose linije koje se dodiruju na prvoj sličici, a razilaze prema posljednjoj sličici odtamnjenja.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

ODTAMNJENJE. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.6.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/odtamnjenje>.