MIZANSCENA

MIZANSCENA (prema franc. mise en scène: postavljanje na scenu, režija), termin kaz. podrijetla koji označuje raspored i kretanje likova, te raspored scenogr. elemenata na pozornici (prema zamisli redatelja). U filmu M. također označuje taj raspored i kretanje koji se odigravaju pred kamerom (bez obzira na snimanje). M. može biti prilagođena zahtjevima film. medija, o čemu ovisi da li će snimljeni prizor djelovati kao tzv. snimljeni teatar ili će poprimiti film. svojstva. To znači da — sve dok se M. suštinski ne transponira u specifično kinematičku strukturu — njezina priroda ostaje primarno teatralna, tj. u granicama koje više odgovaraju zahtjevima kaz. medija, prije svega proscenija koji zamjenjuje četvrtu stranu prostora (»četvrti zid«) uvijek okrenut gledalištu prema kojem se mizanscena i određuje. Isto tako različito od kazališta, film. mizanscena je podložna — i u prizorima kontinuirane radnje — montažnom raščlanjivanju i oslobođenosti od stalnog kuta i udaljenosti (plana) promatranja, odn. snimanja, čime se stvara sugestija da je i gledatelj uključen (»unesen«) u prostor prizora. Pored toga, pokretljivost kamere (→ stanja kamere) omogućuje dinamični, promjenljivi odnos kamere i snimanih lica i predmeta, kao i promjene u prostornim relacijama među licima i predmetima. Presudni za otkrivanje uže film. svojstava mizanscene bili su David W. Griffith, predstavnici njem. Kammerspiel-filma te Jean Renoir, Orson Welles i William Wyler.