MIRANDA, Isa

MIRANDA, Isa (pr. ime Ines Isabella Sampietro), tal. filmska, kazališna i tv-glumica (Milano, 5. VII 1909 — Rim, 8. VII 1982). Isprva radnica, trg. pomoćnica, sekretarica i manekenka, potom pohađa glum. školu u Milanu. Karijeru otpočinje u manjim milanskim kazalištima; na filmu debitira 1933. Iduće joj godine M. Ophüls u svome tal. filmu Svačija gospoda povjerava gl. ulogu žene koju svi vole, no koja svima donosi nesreću, nakon čega stječe veliku popularnost. Gotovo jedina međunarodno poznata tal. glumica tog doba, često dobiva ponude iz inozemstva: Austrije, Njemačke, Francuske te SAD (ugovor s Paramountom 1937-39, gdje su od nje željeli stvoriti »novu Marlene Dietrich«). Četrdesetih godina značajne uloge ostvaruje u tipu → dobre prijateljice (često u produkciji svog supruga A. Guarinija): Sablast (M. Soldati, 1942), Zazà (R. Castellani, 1942) te Zidovi Malapage (R. Clément, 1948) u kojem likom ljubavnice progonjenog očajnika (J. Gabin) ostvaruje najveći uspjeh u karijeri (nagrađena na festivalu u Cannesu 1949). U epizodi L. Zampe omnibusa Žene smo (1953) igra samu sebe. Od poč. 60-ih godina glumi uglavnom u kazalištu i na televiziji a uspješno se bavi i književnošću i slikarstvom. Nastupila je u oko 50 filmova (posljednji put 1982).

Ostale važnije uloge: Likovi u noći (A. Palermi, 1934); Čovjek niotkuda (P. Chénal, 1937); Laž Nine Petrovne (V. Tourjansky, 1937); Scipion Afrički (C. Gallone, 1937); Hotel Imperial (R. Florey, 1939); Žena s dijamantima (G. Fitzmaurice, 1940); Osvojena žena (A. Guarini, 1941); Ugovor s đavolom (L. Chiarini, 1948); Vrtuljak (M. Ophüls, 1950); Prije potopa (A. Cayatte, 1954); Ljetno doba (D. Lean, 1955); Izbjeglice (F. Maselli, 1955); Dosada (D. Damiani, 1963); Žuti Rolls-Royce (A. Asquith, 1964); Novi svijet (V. De Sica, 1965); Potpuno prirodno (M. Bolognini, 1969); Nazvat ćemo ga Andrea (V. De Sica, 1972); Noćni portir (L. Cavani, 1974); Bit ću joj poput oca (A. Lattuada, 1974).