MINGOZZI, Gianfranco

MINGOZZI, Gianfranco, tal. filmski i tv-redatelj (Bologna, 1932). Diplomirao (1958) režiju na Centro Sperimentale u Rimu. Red. karijeru otpočinje na televiziji, dok na filmu debitira 1961. epizodom Bijela udovica (La vedova bianca) omnibusa Talijanke i ljubav. Do 1967. režira isključivo dokum. filmove naglašeno soc. tematike (npr. Sicilija hrabra srca — Con cuore fermo Sicilia, 1965, na tekst L. Sciascie). Najuspjelije mu je ostvarenje 3. igr. film Otmica (Sequestro di persona, 1968), s temom organiziranog razbojništva na Sardiniji. Njegovi filmovi 70-ih godina imaju jako autobiografsko obilježje, osobito Umrijeti u Rimu (Morire a Roma, 1974) u kojem — poigravajući se film. naracijom — analizira tri muškarca i jednu ženu u dubokoj emocionalno-psihol. krizi. U drugoj polovici desetljeća dolazi pod utjecaj struje → političkog filma; ističu se Tri posljednja dana (Tre Ultimi giorni, 1977), o mladiću kojeg — nakon neuspjelog atentata na Mussolinija — linčuju fašisti. Nakon toga djeluje uglavnom na televiziji; pažnju privlači s nekoliko tv-drama i filmova o problemima mlade generacije te tv-serijom Vlak za Istanbul (Il treno per Istanbul) prema G. Greeneu. Na filmu je ponovno aktivniji 80-ih godina.

Ostali važniji filmovi — dokumentarni: Posljednja diva: Francesca Bertini (L'ultima diva: Francesca Bertini, 1982); Priče o filmu i emigrantima (Storie di cinema e di emigranti, 1986); igrani: Trio (1967); Flavia, muslimanska redovnica (Flavia, la monaca musulmana, 1973); Začarano platno (La vela incantata, 1982); Podvizi jednoga mladog Don Juana (Les exploits d'un jeune Don Juan, 1987, u Francuskoj).