MIJEŠANJE BOJA

MIJEŠANJE BOJA. Na osnovi poznavanja složene prirode svjetla, boja i vida razvijene su različite tehnike i tehnologije snimanja, projiciranja i reprodukcije slika u boji — na fotografiji, filmu, televiziji i u tisku. Sve se one osnivaju na principu aditivnog ili suptraktivnog miješanja bojâ.

Newtonovim otkrićem spektralne prirode tzv. bijelog svjetla i shemâ miješanja boja, postavljeni su principi aditivnog miješanja boja svjetla i suptraktivnog miješanja pigmenata ili obojenih transparentnih materijala. S aspekta formiranja i recepcije boja, aditivna sinteza se ostvaruje kada vidne receptore aktivira svjetlosna energija (različitih valnih dužina svjetla), koju percipirani objekt emitira. Suptraktivna sinteza se ostvaruje kada ukupnoj svjetlosnoj energiji percipirani objekt oduzima dio energije, a receptori su podraženi onom energijom koja je preostala. Osnovni princip aditivne sinteze je adicija, odn. zbrajanje svjetloćâ snopova monokromatske ili polikromatske svjetlosti. Kada se na bijelom zaslonu preklapaju snopovi triju monokromatskih izvora svjetla — u crvenoj, zelenoj i plavoj boji, zbroj njihovih svjetloća rezultira akromatskim bijelim svjetlom. Preklapanje crvenog i zelenog snopa rezultirat će žutim svjetlom, crvenog i plavog snopa purpurnim, a plavog i zelenog snopa plavo-zelenim svjetlom. Crveno, zeleno i plavo primarne su boje aditivne sinteze, a žuto, purpurno (magenta) i plavo-zeleno (cyan) primarne boje suptraktivne sinteze. Filtrirajući izvor bijelog svjetla filtrima određenih spektralnih karakteristika u bojama suptraktivnih primara, oduzimamo svjetlu dio spektralne energije (suptrakcija). Na mjestu gdje se preklapaju žuti i purpurni filtar bit će propušteno samo crveno svjetlo, preklapanjem žutog i plavo-zelenog filtra bit će propušteno zeleno, a preklapanjem purpurnog i plavo-zelenog — plavo. Preklapanjem triju filtara suptraktivne sinteze pred izvorom bijelog svjetla apsorbira se vidljivi dio spektra, pa je rezultat crno.

Aditivni postupci za snimanje i projiciranje fotografija, filma i televizije u boji osnivaju se na radovima šk. fizičara Jamesa C. Maxwella iz 1861. Koristeći filtre u boji aditivnih primara snimio je s različitim filtrima 3 uzastopne crno-bijele snimke. Projiciranjem njihovih crno-bijelih dijapozitiva, s istovrsnim filtrima, dobio je — kada se na bijelom zaslonu preklopila slika triju projekcija — sliku u boji originalnog predloška. Tehnologija film. snimanja i projiciranja nim dvobojnim, trobojnim i četverobojnim postupcima (Kinema Color, Panchromation, Douglas Copcima (Kinema Color, Panchromation, Douglas Color, Kodacolor, lentikularni postupci itd.), koristila je crno-bijeli film, rotirajuće aditivne filtre na kamerama i projektorima, odn. filmove s optičkim rasterima ili koloriranim sličicama pozitiva u bojama filtara, što je — zbog velikog gubitka svjetla pri snimanju i projiciranju — kočilo dalji razvitak aditivnih postupaka. Usporedo s njima, u razdoblju 1912-32. razvijani su suptraktivni dvobojni i trobojni postupci (Colograph, Kodachrome, → Technicolor, Brewster Color i dr.) koji su zahtijevali istovremeno 2 ili 3 vrpce za snimanje, pa su stoga bili komplicirani i skupi. Kvalitativni napredak nastaje pojavom modernih višeslojnih suptraktivnih preokretnih kolor-materijala (Kodachrome 1935, Agfacolor 1936), da bi pojavom Agfacolor negativ-filma 1941. i negativ/pozitiv kolor-postupaka bila razvijena sadašnja moderna kinematografija u boji (→ boja; filtar; harmonično slaganje boja; kolor).

U kontekstu miješanja boja spominje se i prividno miješanje boja koje nastaje optički — partitivnom sintezom (F. Gerritsen). Partitivna sinteza je uobičajena optička, vizualna sinteza gdje se željena senzacija boje postiže slaganjem, jedne uz drugu, različitih boja neznatnih površina. Nerazaznavanje detaljâ zbog stapanja malih površina ili udaljenosti promatrača, tvori dojam jedinstvene boje koja je u svojoj osnovi sastavljena od sitnih raznobojnih točkica i kružića, tj. različitih boja koje se vide tek »kritičkim« pregledom ili uvećavanjem detaljâ. Primjena tog principa sinteze boja očituje se na mozaicima, slikarstvu (poentilizam), rasteru tiska u boji (žuto/plavo-zeleno/purpurno), rasteru tv-ekrana (crveno/plavo/zeleno), sitnom rasteru obojenih uzoraka tkanina i sl.

LIT.: F. W. Clulow, Colour, Its Principles and Their Applications, London 1972; H. Mehnert, Die Farbe in Film und Fernsehen, Leipzig 1974; F. Gerritsen, Farbe — optische Erscheinung, physikalischer Phänomen und künstlerisches Ausdrucksmittel, Ravensburg 1975; F. T. Ryan, A History of Motion Picture Color Technology, London/New York 1977.