HARMONIČKO SLAGANJE BOJÂ

HARMONIČKO SLAGANJE BOJÂ. Harmonija bojâ predstavlja optičku ravnotežu bojâ koje miješanjem daju srednje sivi ton. To je kombinacija parova bojâ koje — raspoređene u dvanaestodjelnoj shemi Johannesa Ittena, tzv. Ittenovoj kružnici — stoje polarno jedna drugoj (komplementarne boje) i osnova su za harmoničko slaganje bojâ. Pri tom je posebice važno kako su boje u tim parovima kvantitativno-površinski zastupljene, jer je neophodan pravilan omjer s obzirom na svjetloću pojedine boje. Parovi su sljedeći: žuta-ljubičasta, plava-narančasta, crvena-zelena, crvenonarančasta-plavozelena (cyan), žutozelena-crvenoljubičasta (magenta) i žutonarančasta-plavoljubičasta. Svaki takav komplementarni dvozvuk može se lako pretvoriti u trozvuk, dakle u harmonički sklad triju boja. Osnovni harmonički trozvuci koji se dobivaju na taj način su sljedeći: žuto-crveno-plavo (ako se rastavi komplementarni par žuto-ljubičasto), plavo-crveno-ljubičasto (ako je riječ o paru plavo-narančasto) ili crveno-žuto-plavo (ako rastavljamo komplementarni par crveno-zeleno). U sva 3 slučaja dobiva se isti trozvuk, samo drugačije raspoređen. Boje — žuta, crvena i plava — su osnovne boje ili boje prvog reda (primari). To su apsolutno čiste boje — one koje se ne mogu dobiti miješanjem s ostalim bojama. Djeluju živo, intenzivno, »veselo«, dinamično. Ako dalje razlažemo komplementarne parove, dobit ćemo sljedeće trozvuke: crvenonarančasta-zelena-plava, žutozelena-crvena-ljubičasta, žutonarančasta-plava-ljubičasta, plavozelena-crvena-narančasta, crvenoljubičasta-žuta-zelena, plavoljubičasta-žuta-narančasta. Traže li se te boje na Ittenovoj kružnici, vidi se da za razliku od trozvuka primarâ koji tvori istostraničan trokut, ove kombinacije čine istokračan trokut. Također, vidi se da su ovi trozvuci sastavljeni iz po jednog primara, jednog sekundara i jednog kromatskog stupnja, pa ih stoga zovemo miješanim trozvucima. Sekundarne boje (boje drugog reda) su one koje se dobivaju međusobnim miješanjem primarâ, a to su: zelena, narančasta i ljubičasta; ove boje na Ittenovoj kružnici tvore istostranični trokut. Djelovanje sekundarâ znatno je »umjerenije« od djelovanja primarâ. Kromatske stupnjeve dobivamo kombinacijom primarâ i sekundarâ; to su: žutonarančasta, crvenonarančasta, crvenoljubičasta, plavoljubičasta, plavo-zelena i žutozelena. Ako se miješaju sekundari, rezultat su boje trećeg reda ili tercijari; kako nastaju vidljivo je iz tzv. Fieldova trokuta; tercijari su: oker, maslinastozelena i crvenosmeđa boja. One djeluju depresivno, tmurno, mirno i »dosadno«, suprotno od primarâ. Osim komplementarnih parova, trozvuka primarâ, sekundarâ, tercijarâ i miješanog trozvuka, postoje i dr. mnogobrojne kombinacije trozvuka, ali se uvijek izvode po navedenim principima.

Dok je u statičnoj fotografiji znatno lakše kontrolirati harmoniju bojâ, pri film. snimanju to predstavlja ne mali problem. Budući da je film »slika u pokretu«, teško je kontrolirati kompoziciju i održavati harmonički sklad boja. Stoga puko podražavanje dostignućâ fotogr. ili lik. umjetnosti zapravo film dovodi u podređeni položaj spram slikarstva i fotografije. Tada, naime, često nastaje ili »kičasta« snimka ili pak djeluje kao »mrtvi« dijapozitiv. Naime, kadrovi u kojima su boje smišljeno i organizirano raspoređene, dakle u kojima je harmonijski sklad uspostavljen, traže nešto dužu percepciju (naravno, ako se ne želi postići upravo suprotan efekt), pa često tako koncipirani film. prizori reduciraju pokret kamere na minimum, jer se samo tako može sačuvati harmonički odnos bojâ tijekom trajanja kadra. Stoga postoji relativno malo uspjelijih filmova u kojima se inzistira na jednom stalnom harmonijskom odnosu bojâ u duljem neprekinutom segmentu djela.