MIHALKOV, Nikita Sergejevič

MIHALKOV, Nikita Sergejevič, sovj. redatelj, scenarist i glumac (Moskva, 21. X 1945). Sin scenarista S. Mihalkova i spisateljice N. Končalovske, brat → Andreja M. Studirao na Ščukinskoj filmskoj školi, potom upisao režiju na moskovskom VGIK-u u klasi M. I. Romma i diplomirao 1972. srednjometr. filmom Miran dan na kraju rata (Spokojnyj den' v konce vojny). Još 60-ih godina, debitiravši kao šesnaestogodišnjak, afirmirao se kao film. glumac (npr. Šetam Moskvom, 1963, G. N. Danelije; Plemićko gnijezdo, 1969, A. S. Mihalkova-Končalovskog; Sport, sport, sport, 1971, E. G. Klimova; Sibirijada, 1978, A. S. Mihalkova-Končalovskog). Kao redatelj cjelovečernjeg filma debitira akcionom dramom iz građanskog rata Svoj među tuđima, tuđ među svojima (Svoj sredi čužih, čužoj sredi svoih, 1974, i scenarist i glumac), pod zamjetnim utjecajem estetike i ikonografije tal. vesterna (osobito je zapažena atraktivna fotografija P. T. Lebeševa, kasnije njegovoga stalnog suradnika). Stanovit međunar. ugled stječe Robinjom ljubavi (Raba ljubvi, 1975, i scenarist i glumac), nostalgičnom pričom o snimanju filmova u postoktobarskim danima, a potvrđuje ga Mehaničkim pianinom (Mehaničeskoe pianino, 1977, i koscenarist), adaptacijom Čehovljeva Platonova nagrađenom na festivalu u San Sebastianu. Uspjeh u kritike idućih filmova Pet večeri (Pjat' večerov, 1978,. i koscenarist), Rodbina (Rodnja, 1981) i Bez svjedoka (Bez svidetelej, 1983, i koscenarist) osigurava mu status jednog od vodećih suvremenih sovj. redatelja. Osobitost je njegova stila snažno naglašavanje svih elemenata film. izraza, što — međutim — nerijetko rezultira manirizmom. Najpoznatije mu je ostvarenje Nekoliko dana iz života Oblomova (Neskol'ko dnej iz žizni I. I. Oblomova, 1979, i koscenarist), ekranizacija Gončarovljeva Oblomova u kojoj »oblomovštinu« pokušava protumačiti kao konzekventan životni stav. Svoj prvi film na Zapadu, Crne oči (Oči čornye, 1987, i koscenarist /u Italiji/), realizira na osnovi proze A. P. Čehova.