MERCIER, Michèle

MERCIER, Michèle (pr. ime Jocelyne Mercier), franc. filmska, kazališna i tv-glumica (Nica, 1. I 1938). Završivši baletnu školu u rodnom gradu, usavršava se u Londonu. Na film je dovodi D. de La Patellière (Povlačenje poluge, 1957). Iste godine gl. ulogom prostitutke u filmu Pružite mi priliku L. Moguyja iskazuje određenu nadarenost, pa počinje glumiti i u kazalištu. Kraći boravak u Hollywoodu donosi joj uglavnom samo tv-nastupe. Šezdesetih godina, ulogama u tipu → pin-up, jedna je od mnogih novih zvijezda franc. filma. Toj uglavnom lokalnoj popularnosti najviše pridonosi fiz. izgled rasne brinete bujnih grudi i »latinskog« temperamenta, što do izražaja posebno dolazi u seriji (5 naslova 1961-68) pseudopov. pustolovnih filmova o markizi Angélique B. Borderieja. Kako rijetko nastupa u ambicioznijim djelima (npr. Pucajte na pijanista, 1960, F. Truffauta), s ulaskom u srednje godine karijera joj opada.

Ostale važnije uloge: Anđeo na zemlji (G. von Radvanyi, 1959); Najstariji Ferchaux (J.-P. Melville, 1962); Bučne godine (L. Zampa, 1962); Simfonija za masakr (J. Deray, 1963); Svjetska afera (J. Arnold, 1963); Tri lica straha (M. Bava, 1963); Visoka škola nevjere (omnibus, epizoda M. Monicellija, 1964); Grom i pakao (D. de La Patellière, 1965); Druga istina (Christian-Jaque, 1966); Kako sam naučio voljeti žene (L. Salce, 1966); Fitilj i kolt (R. Hossein, 1968); Burne noći lady Hamilton (Christian-Jaque, 1968); Zlatna udovica (M. Audiard, 1969); Plamen nad Smirnom (P. Collinson, 1970); Zov divljine (K. Annakin, 1972).