MacLAINE, Shirley

MacLAINE, Shirley (pr. ime Sh. MacLean Beatty), am. filmska, kazališna i tv-glumica (Richmond, Virginia, 24. IV 1934). Sestra W. Beattyja. Već sa 4 godine nastupa kao plesačica; od 1950. članica je baletnog zbora u New Yorku, gdje se pojavljuje i u tv-reklamama. Zapažena kao zamjena oboljele protagonistice musicala Igre u pidžamama, dobiva angažman u kompaniji Paramount i gl. ulogu — djevojke uvjerene da je ubojica — u »crnoj« komediji Nevolje s Harryjem (1955) A. Hitchcocka. Već u tom filmu iskazuje se kao jedna od najizvornijih am. filmskih glumica: srednje visine, vitka i pjegava, lagano spuštenih vjeđa, spontanog izražavanja radosti i tuge, optimizma i usamljenosti, oštroumlja i prigluposti (kao i njihova prožimanja), često i s nijansama subverzivne (za onodobnu am. produkciju) samosvojnosti i ekscentričnosti, stvara novi tip — spoj → nimfete i → dobre prijateljice (donekle kao ženski pandan tipu → buntovnika bez razloga). Okušavajući se u raznim žanrovima (najuspjelije u komediji), do 1960. bilježi uglavnom uspjehe: npr. kao luckasta prijateljica J. Lewisa u Artistima i modelima (1955) F. Tashlina, »kaubojka« u vestern-parodiji Ovčar (1958) G. Marshalla, osjećajna prostitutka u filmu Neki su dotrčali (1958, nominacija za Oscara) V. Minnellija, provincijalka u New Yorku u filmu Pitaj bilo koju (1959, nagrada na festivalu u Berlinu) Ch. Waltersa i prostodušna »liftgirl« koja se koleba između šefa (F. MacMurray) i činovničića (J. Lemmon) u Apartmanu (1960, nominacija za Oscara i nagrada u Veneciji) B. Wildera, za većinu kritike njena najbolja uloga. Nakon toga nastupa razdoblje bez jasnijeg usmjerenja koje su uzrokovale mijene u orijentaciji am. filma (osobito nakon 1970) i projekti bez većeg uspjeha kod kritike i publike. S manje svježine, M. ponavlja uloge slične prijašnjima te pokušava proširiti glum. dijapazon izrazitije dramskim likovima. Iako neprekidno djeluje, popularnost joj postupno opada a dio kritike tretira je čak kao »zabludu 'sofisticiranih' krugova«. Stoga su često oprečno ocjenjivane iste uloge, npr. latentne lezbijke u Glasnim šaputanjima (1961) W. Wylera, nesretno zaljubljene u oženjenog muškarca u Ljuljački za dvoje (1962) R. Wisea, pariške prostitutke u Slatkoj Irmi (1963, nominacija za Oscara) B. Wildera, prostitutke »zlatnog srca« u musicalu Slatko milosrđe (1967)B. Fossea (jedina u kojoj iskazuje plesački dar), žene neurotizirane newyorškom svakodnevicom u Očajnicima (1971, nagrada u Berlinu lex aequo/) F. D. Gilroya te neuspjele balerine u Životnoj prekretnici (1977, nominacija za Oscara) H. Rossa. Status vrhunske zvijezde neočekivano vraća ulogom usamljene sredovječne žene u Oscarom nagrađenoj melodrami Vrijeme nježnosti (1983) J. L. Brooksa, za koju je i sama nagrađena Oscarom. Svoju prisutnost u javnom životu u početku je iskazivala druženjem s »klanom« F. Sinatre, potom polit. angažmanom (gorljiv je pristaša Demokratske stranke), knjigom te produkcijom i korežijom (sa C.Weill) dokum. filma o boravku u Kini Druga polovica neba: Sjećanja iz Kine (The Other Half of the Sky: A China Memoir, 1975), vlastitim tv-showom Shirley's World 1971/72, napokon i obnavljanjem kaz. karijere 1976 (monodrama Ciganka u duši). Do 1987. nastupila je u oko 40 filmova. Objavila je autobiografiju Nemoj pasti s planine (Don't Fall Off the Mountain, 1970).

Ostale važnije uloge: Put oko svijeta za 80 dana (M. Anderson, 1956); Can-Can (W. Lang, 1960); Moja gejša (J. Cardiff, 1962); Ona i njeni muževi (J. L. Thompson, 1963); Žuti Rolls-Royce (A. Asquith, 1964); Neobična krađa (R. Neame, 1966); Sedam puta žena (V. De Sica, 1967); Sierra Tórrida (D. Siegel, 1970); Dobrodošli, Mr. Chance (H. Ashby, 1980); Ljubavni parovi (J. Smight, 1980); Izmjena godišnjih doba (R. Lang, 1980); Autoput — Trka Cannonball II (H. Needham, 1984); Madame Sousatzka (J. Schlesinger, 1988).