KEYSTONE FILM COMPANY

traži dalje ...

KEYSTONE FILM COMPANY, am. kompanija za proizvodnju filmova koju su pod okriljem kompanije Mutual kao specijalizirani odjel za komedije 1912. osnovali Charles O. Baumann i Adam Kessel, koji su se odvojili od kompanije Universal. Produkciju u Los Angelesu vodio je mladi i daroviti redatelj, glumac i producent Mack Sennett. Već prvi program filmova Cohen skuplja dugove i Vodena nimfa (datiran u rujnu 1912) uspostavio je mnoge značajke buduće Keystone-komedije: sumanuto, gotovo iracionalno smjenjivanje gegova koje zahtijeva stalan pokret i ritmiziranu montažu. Komedije momentalno postižu velik uspjeh i ista ekipa (Sennett kao redatelj te Mabel Normand, Fred Mace i Ford Sterling kao zvijezde) nastavit će u fantastičnom tempu »izbacivati« po jedan kratkometr. film tjedno, sve do veljače 1913, kada se formira i druga ekipa s Henryjem (Pathé) Lehrmanom na čelu, pa se produkcija podvostručuje.

S opravdanim razlogom Sennettu se može pripisati stvaranje → slapstick-komedije, čija su osnovna načela brzina i ludiranje. Na Sennetta je svakako utjecao i Pathéov tip komedije, no u Keystoneu se spomenuti model razvija do neslućenih razmjera: živopisni karakteri u neobičnim kostimima kombiniraju se u različitim situacijama i dekoru. U tim filmovima uistinu ništa nije bilo »sveto«: ismijavaju se Židovi i obojeni, a isto tako i svećenici, udovice, kućevlasnici, vatrogasci i; posebno, policajci. Sennett je svojim ranim filmovima stvorio bar 3 zaštitna znaka slapstick-komedije: tzv. Keystoneske policajce (Keystone Cops), bacanje torte u lice i tzv. Keystoneske kupačice (Bathing Beauties). Čuvenu grupu apsurdnih policajaca oformio je Sennett već u prosincu 1912; šef je bio Ford Sterling, no postava se s vremenom mijenjala, jer je u njoj Sennett testirao nove talente. Keystoneski policajci su svojim izrugivanjem mehanizma zakona s vremenom postali toliko popularni, da se pojam Keystone u predodžbi današnjeg gledaoca i veže isključivo uz njih. »Torta u lice« je Sennettov stereotip »tjelesnog humora«, spontano izumljen u filmu Buka iz dubine (1913), kada je zvijezda M. Normand tresnula F. Arbuckleu kolač posred lica i izazvala pravu provalu identičnih gegova u budućim Keystoneovim projekcijama. Torte su se kupovale u lokalnom dućanu i, onako sa šlagom i jagodama, bacale u skoro svakom filmu, posebno u onima Dela Lorda, najpouzdanijega Sennettovog redatelja. Osnovni efekt »torte u lice« bilo je svakako iznenađenje, koje su Keystoneovi autori veoma rano otkrili kao važan čimbenik komike, no postupno dolazi do pravih bitaka tortama, čiji je vrhunac svakako u Laurelovu i Hardyjevu filmu Bitka stoljeća (C. Bruckman i L. McCarey, 1927), kada je bačeno oko 3000 torti.

Protuteža brkatim Keystoneskim policajcima bile su čuvene Sennettove kupačice, iz čijih su redova proizašle zvijezde poput Marie Prevost, Phyllis Haver i Glorije Swanson (ova posljednja u filmovima nije nastupala, već je samo s ostalim kupačicama pozirala za reklamne snimke, a potom je veoma brzo preuzela glavne uloge). Veliki uspjeh kompanije bio je svakako i motiv trke, djelomično preuzet iz → filmova potjere, čije su se kinematske vrijednosti ugradile u same temelje film. umjetnosti; preciznom i efektnom montažom, koju je naučio od D. W. Griffitha, trikovima, ubrzanjima i sjajno »koreografiranim« jurnjavama po raskršćima i željezničkim prugama, K. je komediju podigao do nivoa najzanimljivijega film. žanra toga vremena. U vremenu od 1913. do 1915. filmove snima već 9 ekipa, a glum. zvijezde M. Normand, F. Arbuckle, F. Sterling i novodošli Charlie Chaplin (koji će u godinu dana provedenih u Keystoneu pronaći svoj stil i postati vodećim komičarom) povremeno i sâme režiraju. Ostali su viđeniji Keystoneovi glumci Mack Swain, Hank Mann, Minta Durfee (Arbuckleova supruga), Chester Conklin, Sid Chaplin, Slim Summerville i Eddie Cline. Jedini dulji Keystoneov film bio je Tillina razorena romanca (M. Sennett, 1914), veliki uspjeh s Chaplinom, M. Normand i Swainom. Iste godine Kessel i Baumann zajedno s Harryjem Aitkenom oformljuju kompaniju Triangle, pa Keystone sa Sennettom na čelu postaje dio nove Triangle-Keystone kompanije. U novoj udruzi su i nove zvijezde: Buster Keaton, Ben Turpin, Wallace Beery i Harold Lloyd, a komedije postaju sve skuplje i strukturno složenije. God. 1917. Sennett napušta kompaniju i osniva neovisnu produkciju koja filmove realizira putem Paramounta. Većina Sennettova uvježbana tima odlazi s njim pa Triangle-Keystone ubrzo propada.

U 5 godina provedenih u kompaniji Keystone M. Sennett je svojim talentom i izvanrednim organizacijskim sposobnostima svorio stil i mnoge buduće zvijezde kasnijeg »zlatnog doba hollywoodske komedije«. U petstotinjak filmova, koliko je u Keystoneu stvoreno, ugrađen je i frenetičan duh stvarnog života u studiju Keystone, u kojem je Sennett ohrabrivao darovite pridošlice da oforme vlastiti stil »lude« komike. Film u to vrijeme nije bio industrija, već zabava i stil života, i kao takav, period Keystoneske komedije predstavlja jednu od najoriginalnijih film. pojava uopće.

LIT.: G. Fowler, Father Goose: The Story of Mack Sennett, New York 1934; C. Shipp, Mack Sennett as Told to Cameron Shipp: King of Comedy, London 1965; K. C. Lahue/T. Brewer, Cops and Custards: The Legend of Keystone Films, Norman 1965; K. C. Lahue, Mack Sennett’s Keystone: The Man, the Myth and the Comedies, New York 1971.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

KEYSTONE FILM COMPANY. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/keystone-film-company>.