FILMOVI POTJERE

FILMOVI POTJERE (engl. chase films), uobičajeni naziv za sve filmove u kojima prevladavaju prizori potjere, jurnjave, gonjenja, kao i za mnoge čija radnja takvim prizorima kulminira, a nezavisno o njihovoj žanrovskoj pripadnosti (iako se većinom javljaju u različitim → akcionim filmovima, te komedijama, uglavnom američkim). Takvi filmovi pokazali su se privlačnima za publiku osobito u razdoblju neposredno nakon pojave filma, zbog svojega dinamizma i uzbudljivosti. Ujedno, režijom takvih filmova sineasti su iskušali mogućnosti tvorbe film. ritma (njegova gradiranja, ubrzavanja prema kraju filma), kroz njih su razradili principe paralelne montaže (→ montaža), budući da se u takvim prizorima obično prepleću dvije zapletom povezane rad

nje, npr. junak progoni »negativca«, junak hrli spasiti (»u posljednji čas«) protagonisticu, nastoji na neko mjesto stići prije »negativca« (montažni sklop popularno nazvan »tko će prije?«). Začetnici te vrste filmova bili su Britanci Alfred Collins i James Williamson, filmovima sa samog početka stoljeća, trajanja od nekoliko minuta. Potjeru kao osnovni sastojak filma ubrzo preuzima am. kinematografija u kojoj je film bez potjere u prvom desetljeću krajnja rijetkost; D. W. Griffith, koji se istakao i takvim filmovima (tako njegovo remek-djelo Netrpeljivost, 1916, završava višestrukim prizorima potjere), skrenuo je na sebe pozornost izostavljanjem takvih prizora. Osim u akcionim filmovima, potjera je česta i u am. → slapstick-komedijama, u kojima joj osobit čar pridaje i ubrzanje pokreta; osobito su uspjeli filmovi sa Keystoneskim policajcima i B. Keatonom. Također, potjera se na poseban način rabi u → serijalima: njihove epizode često završavaju prekidom prizora potjere, u trenutku najveće ugroženosti nekoga od junaka (tzv. cliff-hanger: koji visi na stijeni, nad ponorom), da bi iduća epizoda nastavila istim prizorom. Film potjere rasprostranio se tada i u Evropi, premda ne u tolikoj mjeri kao u SAD; posebnu zanimljivost predstavljale su parodije takvih filmova (npr. R. Clair). U zv. razdoblju prizori potjere znatno su rjeđi u komediji, frekvencija takvih prizora manja je i u akcionim filmovima (izuzetak su B-filmovi), koji ipak i nadalje najčešće završavaju takvom scenom. U novije vrijeme prizori potjerâ osobito su učestali u akcionim tv-filmovima i tv-serijama.