HONG KONG

HONG KONG. Zbog svoga specifičnog geopolit. položaja, djelomično i zbog vrlo jeftine radne snage, Hong Kong se poslije II svj. rata razvio u jedno od najproduktivnijih svjetskih film. središta. Već poč. 50-ih godina ondje se proizvodi više od 200 filmova godišnje, pa film. industrija u pojedinim godinama po proizvodnji dostiže i SAD (1959, npr., u Hong Kongu je snimljeno 246, a u SAD 223 filma; najveća razlika javlja se 1963 — 259 naprama 155 filmova). U to vrijeme procvata hongkonški film se prvi put probija i na svjetsku scenu (dobar prijem filma »Veličanstvena konkubina«, 1962, Li Hanxianga na canneskom festivalu), no teh. i umj. razina filmova još uvijek je prilično niska. Najčešće se snimaju pov. melodrame, baletni i akcioni, tzv. mačevalački filmovi, koji u povijesti kin. kinematografije općenito imaju vidno mjesto. Vodeća mjesta u film. industriji 60-ih godina zauzimaju 2 producentske kuće: Shaw Brothers i Motion Pictures and General Investments Cathay Ltd. (poznata kao Cathay). Obitelj Shaw dugogodišnji su vladari hongkonškog filma, a njihovo kontroliranje lanaca kinematografâ u Hong Kongu i Singaporeu seže još u 20-e godine ovog stoljeća. U 50-im godinama na čelo kompanije dolazi Run Run Shaw, sposoban film. biznismen i danas navodno jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Krajem 50-ih godina on reorganizira prikazivačku mrežu (sredinom 60-ih kompanija kontrolira 127 kino-dvorana, zab. parkova itd.) i započinje najprije skromnu, a potom sve ambiciozniju film. proizvodnju po tzv. Shaw-formuli: malo ljubavi, kostima, plesa i borbe. Shawov koncept bio je jednostavan: nijedan film nije prelazio budžet od 300 000 dolara, što uz izuzetno jeftinu radnu snagu i proizvodnju po »tekućoj vrpci«, nije bilo neizvedivo. Spremim producentskim potezima (1968. Shaw financira film »Jednoruki mačevalac« Wang Yua, koji se može smatrati prelaznim filmom u žanr → kung-fu filma) Shaw Brothers su se i do poč. 80-ih godina održali kao moćna kompanija organizirana po ugledu na hollywoodske. God. 1970. jedan od njezinih vodećih funkcionara, Raymond Chow, osniva vlastitu kompaniju, Golden Harvest, koja će u studijima propalog Cathaya snimiti prve filmove Brucea Leeja i u 70-im godinama sa Shaw Brothersom podijeliti velike profite hongkonškoga film. imperija u uzrastu. Krajem 70-ih i poč. 80-ih godina, u atmosferi pada popularnosti hongkonških, posebice kung-fu filmova, i Shaw Bros i Golden Harvest počinju investirati na zap. tržištu, potonja s većim uspjehom, s neobično uspješnim američko-hongkonškim koprodukcijama kao što su »Trka Cannonball« (1981) H. Needhama i »Najkraći put za Kinu« (1983) B. G. Huttona. Kasnije se javljaju i dr. neovisne kompanije, Unique i Bang Bang Film, koje proizvode djela mladih filmaša, dok s dosta uspjeha djeluju Seasonal Films (s film. formulom »druge generacije« kung-fu boraca, trenera i glumaca) i Great Wall Production, patriotska produkcijska kuća podržavana sredstvima iz NR Kine. Kao tipična kin. »izbjeglička« kinematografija, hongkonški filmovi snimaju se uglavnom na 2 kin. narječja, kantonskom i mandarinskom, a razlike među njima nisu samo jezične, već i klasne i kulturološke. Mandarinski film blizak je »visokoj« kineskoj kult. tradiciji, on i danas (npr. u stvaralaštvu King Hua) stilom, dramaturgijom i ikonografijom predstavlja izdanak filoz., umj. i kult. tradicije tradic. Kine. Nasuprot tome, kantonski je film tipičan populistički film, koji i svoje žanrove (komediju, soc. satiru) bira prema ukusu siromašnije publike. Odnos kantonskih i mandarinskih filmova neobično je ilustrativan za povijest hongkonškog filma: poč. 50-ih godina, u vrijeme početne faze i konsolidiranja film. industrije, populistički kantonski film neusporedivo je brojniji od mandarinskog (1952 — 186 kantonskih prema 73 mandarinska filma). Taj se odnos poč. 60-ih godina još više radikalizira (1961 — 222 kantonska naprama 41 mandarinskom), no kako se produkcije »sofisticiraju«, a nove obrazovane generacije filmaša dolaze u studije, 1968. situacija se gotovo izjednačava (83 kantonska prema 72 mandarinska filma). God. 1970. mandarinskih je filmova 116, kantonskih 22, a 1973 (vrhunac kung-fu filma) snimljeno je čak 198 mandarinskih, a samo 3 kantonska filma. Krajem 70-ih godina hongkonška se film. proizvodnja ustaljuje na oko 130 filmova godišnje, među kojima, obraćajući se domaćoj, filipinskoj i tajvanskoj publici, ponovno dominira kantonski-film.

Za međunar. popularnost i ugled honkonškog filma uglavnom su zaslužni glumac → Bruce Lee i redatelj → King Hu, no s njima se ne iscrpljuju zanimljivi i kvalitetni aspekti hongkonškog filma. Redatelji poput Li Hanxianga, Chang Che'ha (s filmovima tzv. shaolinskog ciklusa), Chu Yüana, Lo Weia, Yuan Hop'inga i dr. uspostavili su visoke teh., ponekad i kreativne standarde hongkonškog filma. U proteklom desetljeću posebno je uspješan bio redatelj kantonskih komedija Michael Hui (i glumac), dok je Tseng Chih Wei 1982. komedijom »Asovi na pravom mjestu« nadmašio sve dosadašnje komerc. uspjehe u Hong Kongu. Od kraja 70-ih godina dosta se govori o »novom valu« filmaša pristiglih uglavnom s televizije, među kojima se ističe autorica Ann Hui (Hsü An-hua) s filmovima »Priča o Woo Vieru« (1982) i »Ljudi s čamaca« (1983), Allen Fong (Fang Yü-p'ing) s filmom »Otac i sin« (1981), Tsui Hark (Xu Ke) s filmom »Leptirova umorstva« (1979) i Patrick Tam (Tán Chia-ming) s filmom »Nomad« (1982). Većina filmaša te struje izrazito je socijalnoga i »anti-kung fu« usmjerenja, pokušavajući svojim filmovima rješavati goruća polit. i društv. pitanja svog grada-države. U Hong Kongu inače djeluje ugledni Hong Kong International Film Festival (osnovan 1977), koji razvija tipični zap. festivalski umj. film, dok je u gradu djelatno više film. časopisa, među kojima se ističu Shawov »kućni« žurnal »Southern Screen« (»Nan-kuo tien-ying«, osnovan 1958) i »Close-up« (»Ta t'e-hsieh«) koji vodi istaknuti kritičar i redatelj Tang Shu-hsüan (najznačajniji film: »Luk«, 1969). Životom film. zvijezdâ bavi se ilustrirani »Hongkong Movie News«, a honkonške zvijezde, poput Jackieja Chana (bivši kaskader Cheng Lung, kojeg je lansirao redatelj Lo Wei) ili Michaela Huija, rijetko dosežu svjetsku reputaciju Brucea Leeja. Ostali viđeniji hongkonški glumci 70-ih godina su Wang Yu, David Chiang i Ti Lung, dok je među glumicama najpopularnija kung-fu junakinja Angela Mao, a i Shu Sze i Hsü Feng te, u novije vrijeme, Chang Ai-chia. U 80-im godinama hongkonška film. industrija još uvijek ostvaruje priličan broj izvoznih uspjeha, no svakako se nalazi na razmeđi traženja novih komerc. formula ili orijentacije na kvalitetniju domaću proizvodnju.

LIT.: W. Eberhard, The Chinese Silver Screen. Hongkong and Taiwanese Motion Picture in the Sixties, Taipeh 1962.