HEPBURN, Katharine

HEPBURN, Katharine, am. filmska, kazališna i tv-glumica (Hartford, Connecticut, 9. IX 1907). Drugo od šestoro djece imućne obitelji kirurga i sufražetkinje. U 12. godini debitira u amat. kazalištu. Pohađa koledž Bryn Mawr, gdje uči glumu i ples, no ubrzo ga napušta, jer 1928. prvi put profesionalno nastupa u kazalištu u Baltimoreu, u maloj ulozi, da bi se iste godine bez osobitog uspjeha okušala i na Broadwayu. Uspjeh u predstavi Ratničin suprug 1932. pribavlja joj i prvu film. ponudu (studija RKO) — ulogu kćeri poremećenog oca u komediji Račun za razvod (G. Cukor, 1932). Potvrdivši se kao ravnopravna partnerica J. Barrymoreu, H. odmah postaje hollywoodskom senzacijom i već naredne godine nastupa u 3 zapažena filma: Christopher Strong D. Arzner, Jutarnja slava L. Shermana i Male žene G. Cukora, izborivši za ulogu ambiciozne glumice u drugospomenutome Oscara. Visoka, smeđokosa i pjegava, istaknutih jagodica, manje naočita od dr. vodećih zvijezda, H. se nameće neospornom nadarenošću i temperamentom, izbjegavajući pritom neprikladne ponude i hollywoodske reklamne zahtjeve. Osobito efektna u ulogama rafiniranih pripadnica visokog društva, najčešće kao dinamična partnerica (u tipu → dobre prijateljice) jednako razigranom C. Grantu, H. briljira u komedijama Sylvia Scarlett (G. Cukor, 1936), Silom dadilja (H. Hawks, 1938) i Praznik (G. Cukor, 1938), koje zbog svoje osebujnosti ne postižu osobit komerc. uspjeh i potvrđuju joj producentsku etiketu »otrova za publiku«. Potire je golemim uspjehom komedije Philadelphijska priča (G. Cukor, 1940), ponovno uz Granta, čiju je ekranizaciju sama inicirala i pribavila autorska prava. Od filma Žena godine (G. Stevens, 1942) počinje njeno glum. (i životno) partnerstvo sa S. Tracyjem, s kojim je nastupila u 9 filmova, osobito zapaženo u Cukorovim komedijama Adamovo rebro (1949) i Pat i Mike (1952), te u Stanju Unije (1948) F. Capre, pribavivši si veću naklonost publike. Ostvarivši s Tracyjem, unatoč njegovu nikad razvrgnutom braku, čvrstu privatnu vezu, H. se s njim i u filmovima izvanredno slagala, jer su njeni likovi agresivnih intelektualki željnih dominacije efektan kontrapunkt staloženim, sigurnim muškarcima kakve je tumačio Tracy. Pedesetih godina ponovno se vraća pozornici, uz tek povremene film. uloge. Vrsno tumačenje usidjelice u Afričkoj kraljici (1951) J. Hustona, uz H. Bogarta, gotovo je tipizira u takvoj ulozi, koju ponavlja i u filmovima Ljetno doba (D. Lean, 1955) i Čovjek koji je pravio kišu (J. Anthony, 1956), dok krajem tog desetljeća, u skladu s godinama, počinje igrati majke rastrzane neurozama, tako u filmovima Iznenada prošlog ljeta (J. L. Mankiewicz, 1959) i Dugo putovanje u noć (S. Lumet, 1961), koristeći priliku da proširi svoj glum. raspon. Neposredno prije Tracyjeve smrti posljednji put nastupa uza nj u komediji o međurasnim odnosima Pogodi tko dolazi na večeru (S. Kramer, 1967), nakon što je 5 godina odbijala i film. i kaz. ponude, posvećujući se brizi za njega; iako kritika tu ulogu majke čija se kći naumila udati za crnca posebno ne izdvaja, H. je za nju ipak nagrađena svojim drugim Oscarom. Takav uspjeh ponavlja i iduće godine u filmu Zima jednog lava (A. Harvey, 1968), u ulozi engl. kraljice Eleonore od Poitoua koja svojim briljantnim dijalozima podsjeća na njezina ostvarenja iz 30-ih godina. Otada — već »živa legenda« Hollywooda — nastupa u živopisnim karakternim ulogama na filmu, s uspjehom u kazalištu te u više zapaženih tv-filmova, od kojih se ističu Ljubav kad joj vrijeme nije (1975), uz L. Oliviera, i Žito je zeleno (1978), uz H. Fondu (oba G. Cukora). Svoga četvrtog Oscara dobiva za ulogu supruge koja s teško oboljelim suprugom (H. Fonda) svodi životnu bilancu u Ljetnikovcu (M. Rydell, 1981), skupivši u karijeri i 8 nominacija za tu nagradu. Do 1984. nastupila je u 42 kinematografska filma. God. 1969. bila je na listi 10 najkomercijalnijih am. glumaca, a gotovo neprestano među najpopularnijima.

Ostale važnije uloge: Usijana glava (J. Cromwell, 1934); Alice Adams (G. Stevens, 1935); Marija, škotska kraljica (J. Ford, 1936); Ženska pobuna (M. Sandrich, 1936); Quality Street (G. Stevens, 1937); Ulaz na pozornicu (G. La Cava, 1937); Čuvar plamena (G. Cukor, 1943); Kazališna kantina (F. Borzage, 1943); Zmajevo sjeme (J. Conway i H. S. Bucquet, 1944); Podzemna struja (V. Minnelli, 1946); Pjesma ljubavi (C. Brown, 1947); Željezna podsuknja (R. Thomas, 1956); Žene na desku (W. Lang, 1957); Luđakinja iz Chaillota (B. Forbes, 1969); Trojanke (M. Cacoyannis, 1971); Osjetljiva ravnoteža (T. Richardson, 1973); Rooster Cogburn (S. Millar, 1975); Konačno rješenje Grace Quigley (A. Harvey, 1984).

LIT.: H. Dickens, The Films of Katharine Hepburn, New York 1971; G. Kanin, Tracy and Hepburn, New York 1971; A. H. Marill, Katharine Hepburn, New York 1973; Ch. Higham, Kate: The Life of Katharine Hepburn, New York 1975; C. Grisolia (urednik), Katharine Hepburn, New York 1982; C. Latham, Katharine Hepburn: Her Stage and Film Career, New York 1982.