CROSBY, Bing

CROSBY, Bing (pr. ime Harry Lillis Crosby), am. glumac i pjevač (Tacoma, Washington, 2. V 1904 — Madrid, 14. X 1977). Školovao se na sveučilištu Gonzaga (u Spokaneu), gdje je nastupao kao pjevač i bubnjar. U Los Angelesu, član je trija Rhythm Boys (1925), a od 1926. nastupa kao pjevač s orkestrom Paula Whitemana, s kojim snima i svoj prvi film Kralj jazza (1930) J. M. Andersona. Od 1931. pjeva u noćnim klubovima, nastupa u filmovima M. Sennetta (ukupno 8) i uskoro postaje zvijezda vlastitog radio-showa (s naslovnim songom Where the Blue of the Night); ubrzo prodaje ploče u milijunskim nakladama i potpisuje ugovor s tvrtkom Paramount. Tridesetih godina C. postaje najomiljenijim am. croonerom (pjevačem sentimentalnih pjesama) i jednim od najuspješnijih i najutjecajnijih am. zabavljača. Osvojio je publiku ležernošću i neposrednošću koja relaksira i slušatelja mami na pjevušenje. Jednostavni, opušteni, naizgled lijeni i nehajni C. tvorac je pjevačkog stila kojeg su kasnije preuzeli i razvili vrsni interpreti F. Sinatra, D. Martin i P. Como. Njegov jasni, ugodni i prepoznatljivi bariton odjekivao je nizom vedrih glazb. filmova. Mnogi su od tih popularnih musicala dosegli solidnu razinu, npr. U Hollywood (1933) R. Walsha, Mississippi (1935) A. E. Sutherlanda, Novčići s neba (1936) N. Z. McLeoda i Pjevajte, grešnici (1938) W. Rugglesa. C. 1940. započinje dugotrajnu suradnju s komičarom Bobom Hopeom i Paramountovom »egzotičnom« ljepoticom Dorothy Lamour na seriji od 7 filmova pod zajedničkim nazivom Put u . . . (→ road to...), od kojih je prvi bio Put u Singapur (1940) V. Schertzingera; to je bio model i za naredne projekte: komedija, ispunjena pomodnim ritmovima, začinjena slapstickom i pjesmom. Zapažene nastupe C. je ostvario i sa F. Astaireom, u popularnim musicalima s glazbom I. Berlina, Holiday Inn (1942) M. Sandricha, gdje prvi put izvodi temu White Christmas, kojom ruši sve rekorde u prodaji ploča, i u Plavom nebu (1946) S. Heislera. Crosbyjev blagi humor i sentimentalnost pogoduju ukusu publike u vrijeme kad film postaje obiteljskom razonodom, pa C. doživljava uspjehe i kao karakterni glumac, posebno u ulozi svećenika O'Malleyja u filmu Idući svojim putem (1944) L. McCareyja, za koju je nagrađen Oscarom, te ulogom pjevača-alkoholičara u filmu Provincijalka (1954) G. Seatona. Četiri desetljeća Crosbyjevoga uspješnog rada na filmu, radiju i televiziji te rekordna prodaja ploča, rezultirali su bogatstvom, procijenjenim na oko 400 milijuna dolara (nekretnine, banke, naftni i plinski izvori, tv-stanice, Coca Cola). C. je igrao u 68 igr. filmova.

Njegov mlađi brat Bob Crosby, šef poznatog jazz-orkestra, nastupio je u mnogim filmovima 40-ih i 50-ih godina.

Ostale važnije uloge: Sve prolazi (L. Milestone, 1936); Ritam posut zvijezdama (G. Marshall, 1942); Put u Maroko (D. Butler, 1942); Nailaze valovi (M. Sandrich, 1944); Zvona Svete Marije (L. McCarey, 1945); Put u Rio (N. Z. McLeod, 1947); Carski valcer (B. Wilder, 1948); Jenki na dvoru kralja Arthura (T. Garnett, 1949); Sretan dan (F. Capra, 1950); Dolazi mladoženja (F. Capra, 1951); Bijeli Božić (M. Curtiz, 1954); Sve prolazi (R. Lewis, 1956); Visoko društvo (C. Walters, 1956); Put u Hong Kong (N. Panama, 1962); San Fernando (G. Douglas, 1966).

LIT.: T. Crosby, The Story of Bing Crosby, New York 1946; P. Martin, Call Me Lucky: Bing Crosby's Own Story as Told to Pete Martin, New York 1953; A. H. Marill (urednik), Bing Crosby, Kew Gardens 1969; R. Bookbinder, The Films of Bing Crosby, New Jersey 1977; B. Thomas, The One and Only Bing, New York 1978; K. Barnes, The Crosby Years, New York 1978; D. Shephard/R. Saltzer, Bing Crosby, New York 1981.