COPPOLA, Francis Ford

COPPOLA, Francis Ford, am. redatelj, scenarist i producent (Detroit, 7. IV 1939). Sin glazbenika. Još kao dječak snima 8 mm filmove. Studira dramu na newyorskom sveučilištu Hofstra, gdje piše i režira školske musicale, no već 1960. upisuje studij filma na sveučilištu UCLA u Los Angelesu. Kao diplomski rad kompilira srednjemetr. erotski film Večeras sigurno (Tonight for Sure, 1961), kojim pokušava komerc. proboj. God. 1962. angažira ga R. Corman, pa C. postaje jedna od najzaposlenijih ličnosti u njegovu distributerskom poduzeću, prerađujući evr. filmove za am. tržište, radeći kao asistent redatelja, pisac dijaloga, snimatelj i ton. snimatelj. Cormanovom zaslugom debitira 1963. niskobudžetnim filmom strave Dementia 13, no u reprezentativnu hollywoodsku produkciju probija se tek kao scenarist filmova Gori li Pariz? (R. Clément, 1966, suscenarist sa G. Vidalom, S. Brûléom, J. Aurencheom, P. Bostom i Y. Boissetom) i Prokleti posjed (S. Pollack, 1966, suscenarist sa F. Coeom i E. Sommer). Nakon uspjeha komedije Sada si veliki momak (You're a Big Boy Now, 1967), koja oponaša fragmentarnost tadašnjih filmova R. Lestera i franc. → novog vala, povjeravaju mu spektakularni musical Dolina radosti (Fininan's Rainbow, 1968), uz izradu kojeg dobija i znatno osobniji projekt, turobnu niskobudžetnu dramu Pleme kiše (The Rain People, 1969). Unatoč financ. krahu oba filma, krajem 1969. osniva vlastito producentsko poduzeće American Zoetrope, koje realizira debitantsko ostvarenje G. Lucasa THX 1138 (1971). Novi krah osujećen je Oscarom za scenarij filma Patton — general od čelika (F. J. Schaffner, 1970, suscenarist sa E. H. Northom) i izvanrednim odjekom njegova gangsterskog epa (ujedno i obiteljske kronike) Kum (The Godfather, 1972, ekranizacija istoimenog romana Maria Puzza), o ratu mafijaških porodica u New Yorku. Uspjeh Kuma, koji se našao na vrhu liste najkomerc. filmova svih vremena i dobio tri Oscara, svrstava Coppolu među vodeće mlađe am. redatelje koji poč. 70-ih godina bitno utječu na hollywoodsku film. industriju. Taj status C. nastoji održati i kao producent i kao autor. Zajedno sa P. Bogdanovichem i W. Friedkinom osniva kratkotrajnu Director's Company, da bi zatim u American Zoetropeu poticao talentirane am. i evr. redatelje, istakavši se ponajviše produkcijama Crnog pastuha (1979) C. Ballarda i Hammetta (1982) W. Wendersa.

U redateljsko-scenar. prosedeu C. se nakon narativne i žanrovske konzistentnosti Kuma sve više usmjeruje ka obrascima evropskoga umj. filma, kako u Prisluškivanju (The Conversation, 1974), krim. drami širega društveno-polit. konteksta, usredotočenoj na ličnost vrhunskog stručnjaka za prisluškivanje, tako i u nastavku svoga najvećeg uspjeha, filmu Kum II (The Godfather — Part II, 1974), u kojem prikazuje događaje koji prethode onima iz prvog dijela. Grand Prix na canneskom festivalu za prvi i šest Oscara za potonji učvršćuju njegovu reputaciju i omogućuju realizaciju Coppolina najambicioznijeg projekta, spektakla Apokalipsa danas (Apocalypse Now, 1979), u kojoj je tragedija am. vojnika u Vijetnamu isprepletena s motivima romana Srce tame Josepha Conrada, a u kojem nastoji spojiti griffithovsku naraciju, intelektualizam i elemente underground-filma i psihodelije. Svojim narednim ostvarenjem, raskošnim musicalom Jedan od srca (One From a Heart, 1981), on krivo procjenjuje tržište, što rezultira krahom American Zoetropea.

Znatno više od dr. redatelja 70-ih godina, Coppolino stvaralaštvo reprezentira nastojanje am. kinematografije tog razdoblja da pomiri hollywoodsku usmjerenost ka najširoj publici i pretencioznost evropskoga umj. filma. Nužna posljedica takvih namjera je njegov eklekticizam, koji, međutim, ne umanjuje značaj njegove svestrane ličnosti u tadašnjem oživljavanju am. filma.

Njegova sestra Talia Shire poznata je film. i tv-glumica.

Ostali važniji filmovi (kao producent); Američki grafiti (G. Lucas, 1973); kao scenarist: Veliki Gatsby (J. Clayton, 1974); kao redatelj: Autsajderi (The Outsiders, 1982); Rusty James (The Rumble Fish, 1983); Cotton Club (1984).

LIT.: I. Zuckerman, The Godfather Journal, New York 1972; D. Jacobs, Hollywood Renaissance, South Brunswick/New York/London 1977; R. K. Johnson, Francis Ford Coppola, Boston 1978; J. Monaco, American Film Now: The People, the Power, the Money, the Movies, New York/London/Scarborough 1979; V. Zagarrio, Francis Ford Coppola, Firenze 1980.