BERTINI, Francesca

BERTINI, Francesca (pr. ime Elena Seracini Vittielo), tal. glumica (Firenca, 11. IV 1888 — Rim, 13. X 1985). Djetinjstvo provodi u Napulju, gdje nastupa u kazalištu već od jedanaeste godine. Na filmu se prvi put (u maloj epizodnoj ulozi) pojavljuje 1904, a kontinuirano igra od 1909. Prvu značajniju ulogu tumačila je u Priči jednog Pierrota (B. Negroni, 1914). Uz pomoć producenta G. Barattola koji organizira do tada neviđenu reklamnu kampanju (1918. i kompaniju Bertini Film, s ekskluzivnim pravom na eksploataciju njenih filmova), B. stječe golemu popularnost, ne samo u Italiji već i u svijetu, i postaje jednom od prvih zvijezda u povijesti filma; njena slava označava i početak kulta ženskih film. diva (→ divizam). Na početku karijere uglavnom nastupa u ulogama → naivki u filmovima trenda vulgarnog romantizma, u kojima je junakinja spremna i životom braniti svoju čednost koju ugrožavaju pohotljivi muškarci (često iz viših društv. slojeva). Kasnije, glumila je i u filmovima koji obrađuju svakodnevni život i obiluju realist. detaljima, npr. Assunta Spina (G. Serena, 1915) u kojem ostvaruje jednu od svojih najuspjelijih uloga. Lijepa crnka (»tragične ljepote«, kako ističe L. Delluc), obdarena prirodnim šarmom i izuzetnom vitalnošću, B. je bila i talentirana glumica koja se odlikovala odmjerenom interpretativnom tehnikom u vremenu teatralne ili diletantske film. glume. Karijeru prekida nakon udaje (1921) za jednoga švic. bankara, ali se filmu povremeno vraća sve do u duboku starost. Glumila je u preko stotinu filmova, čiji su redatelji najčešće bili B. Negroni (18), G. Serena (13) i R. Roberti (22). U starijoj dobi glumila je i na televiziji.

Ostale važnije uloge: Trubadur (U. Falena, 1909); Mletački trgovac (G. Lo Savio, 1911); Suze i osmijesi (B. Negroni, 1912); Mala učiteljica (B. Negroni, 1913); Razbijeni idol (E. Ghione, 1913); Duša iz polusvijeta (B. Negroni, 1913); Plava krv (N. Oxilia, 1914); Dama s kamelijama (G. Serena, 1915); Yvonne (G. Serena, 1915); Žrtva ideala (G. Serena, 1916); Biser filma (G. De Liguoro, 1916); Mali izvor (R. Roberti, 1917); Tosca (A. De Antoni, 1918); Eugenia Grandet (R. Roberti, 1918); Ljubav uvijek pobjeđuje (R. Roberti, 1921); Posjedovanje (L. Perret, 1928); Žena za jednu noć (M. L'Herbier, 1930); Na jugu ništa novo (G. Simonelli, 1957); Dvadeseto stoljeće (B. Bertolucci, 1976).

LIT.: P. Bianchi, Francesca Bertini e le dive del cinema muto, Torino 1969.