AUTORSKA PRAVA, KINEMATOGRAFSKA

AUTORSKA PRAVA, KINEMATOGRAFSKA. Slično kao i u dr. umjetničkim i znanstvenim djelatnostima, skup pravnih propisa uređuje odnose u svezi sa stvaranjem filma kao kinemat. djela i njegova kult. i komerc. korištenja. Autorska prava zadiru u područje osobnih interesa i područje interesa društv. zajednice. Svrha je zakonskih propisa o autorskim pravima da usklade osobne interese autora i interese društv. zajednice, a u kinematografiji još i da usklade međusobne odnose više autora kinemat. djela. Svi film. radnici koji sudjeluju u realizaciji filma nemaju autorska prava i ne uživaju → autorsku zaštitu. Autorska prava priznaju se samo onim film. radnicima koji su u stvaranju kinemat. djela dali svoj izvorni duhovni doprinos. Pravna teorija i praksa nemaju o tome jedinstven stav. Prema jugoslavenskom Zakonu o autorskom pravu (1978) autorska prava imaju scenarist, redatelj i snimatelj slike, u animiranom filmu i gl. crtač, a iznimno i skladatelj film. glazbe, ako je ona dramaturški nosiva sastavnica kinemat. djela. U širem smislu Zakon o autorskom pravu priznaje autorska prava scenografu, kostimografu, slikaru maske i skladatelju (kad glazba nije dramaturški nosiva komponenta filma) kao nosiocima autorskih doprinosa kinemat. djelu. Glumcima, kao reproduktivnim umjetnicima, pojedini pravni sustavi priznaju, osim izvođačkih prava, i svojstvo nosioca autorskih prava na njihov udio u stvaranju kinemat. djela. Ostali sudionici u stvaranju filma (montažer slike, snimatelj i montažer zvuka, dekorater, šminker, osvjetljivač i dr.) ne ostvaruju autorsko-pravnu zaštitu, već svoja prava reguliraju → ugovorom o kinematografskom djelu i posebnim samoupravnim sporazumom.

Kinemat. djelo, stvoreno suradnjom dviju ili više osoba, tvori nedjeljivu cjelinu, i svim autorima pripada nedjeljivo autorsko pravo. Udio pojedinih suradnika određuje se razmjerno stvarnom doprinosu što ga je svatko od njih dao u stvaranju kinemat. djela. Ako nije drukčije ugovoreno, pisac scenarija i skladatelj mogu svoje doprinose kinematografskom djelu objavljivati ili se njima samostalno koristiti uz uvjet da time ne povrijede prava prenesena na proizvođača kinemat. djela.

Autorsko pravo sadrži imovinsko-pravna, odn. materijalno-pravna ovlaštenja (autorska imovinska prava) i osobno-pravna ovlaštenja (autorska moralna prava). Autorska imovinska prava odnose se na korištenje kinemat. djela za koje autorima pripada naknada. Autorska moralna prava tvore pravo autora da bude priznat i označen (potpisan) kao tvorac ili sudionik u stvaranju kinemat. djela, pravo da se usprotivi svakom deformiranju, sakaćenju ili dr. mijenjanju kinemat. djela i da se usprotivi svakoj upotrebi kinemat. djela na način koji bi vrijeđao njegovu čast i ugled. Odnosi između proizvođača (producenta) i autora kinemat. djela uređuju se ugovorom koji se sklapa u pismenom obliku. Posebno se ugovaraju prava snimanja, umnožavanja i prikazivanja filma. Pri tome se mogu odvojeno ugovarati prava prikazivanja u standardnoj i substandardnoj kino-mreži, a posebno prava prikazivanja na televiziji i sl. sustavima prenošenja slike i zvuka. Zakon predviđa kada je dopušteno korištenje kinemat. djela bez dozvole autora (uglavnom u nastavne svrhe).

Autorsko imovinsko pravo na kinemat. djelo prestaje nakon isteka pedeset godina od smrti autora koji je posljednji umro. Autorska moralna prava traju i nakon prestanka trajanja autorskih imovinskih prava.

Ako proizvođač ne završi kinemat. djelo u roku od tri godine od dana sklapanja ugovora ili ako završeno djelo ne pusti u promet u roku od jedne godine od dana završetka toga kinemat. djela, autori mogu, zadržavajući pravo na naknadu, tražiti raskid ugovora i slobodno raspolagati svojim autorskim pravima. Osoba čije je autorsko imovinsko pravo ili autorsko moralno pravo povrijeđeno može zahtijevati → autorsku zaštitu.

LIT.: Dr M. Janjić, Autorsko filmsko pravo, Beograd 1961.