KOREOGRAFIJA, FILMSKA

KOREOGRAFIJA, FILMSKA, režija plesa, postava baleta, umj. ostvarenje sredstvima kojima se služi ples. K. postaje traženom disciplinom, a filmski koreograf specifičnim zvanjem nakon pojave zv. filma, kada su se naglo počele razvijati različite vrste → muzičkoga filma (npr. → muzička komedija ili → baletni film). Koreografiranje na filmu, pored komponenti neotuđivih i od kaz. postavljanja plesa, uključuje i poznavanje specifičnosti film. registriranja plesa te mogućnosti i karaktera integracije plesa u strukturu, kontekst film. djela. Tako, film. koreograf mora uvažavati fotogr. odlike filma (uloga objektiva, osvjetljenja i kromatskih kvaliteta u doživljaju plesa na filmu) i, osobito, dinamičke i »razvojne« odlike filma (promjene perspektive — planova i kutova snimanja, pokreti kamere, montažno razlaganje iste »plesne točke«), pa — s oboje u svezi — mora u izvedbi plesa osobito uzimati u obzir komponentu izgleda izvođača plesa u bližim planovima, »suigru« pokretâ kamere i plesačâ, te nužnosti promjenâ tempa plesanja kad se ista »točka« snima s različitih udaljenosti. Također, koreografiranje u filmu implicira i svijest o njegovoj fabuli; naime, prizori plesa mogu predstavljati stupanj u razvoju radnje i u karakterizaciji likova u filmovima u kojima ples nije jedini sadržaj. Zbog tih osobitosti koreografije na filmu, film. koreografi (kao i kazališni koji su se prilagodili filmu) često su postajali i redateljima muz. filmova (npr. Busby Berkeley, Stanley Donen, Bob Fosse, Gene Kelly i dr.).

Pojam koreografije na filmu rabi se i kao metafora za one prizore neglazb. filmova, u kojima izmjena planova i kutova snimanja, pokreti kamere i pokreti likova, unutar najčešće shematski organizirane mizanscene, stvaraju dojam »koreografije«, geometrične i ritmičke postave i slijeda svih kinetičkih činitelja prizora (npr. filmovi S. M. Ejzenštejna, M. Jancsóa, neki am. gangsterski filmovi i tal. vesterni).