DECIBEL

DECIBEL (kratica dB), jedinica za određivanje logaritamskih odnosa fizikalnih veličina. Utemeljena je na osnovi prirodne zakonitosti ljudskih osjetila, koja po Weber-Fechneru glasi: promjena intenziteta osjeta proporcionalna je logaritmu promjene intenziteta podražaja. Decibel predstavlja deseterostruku vrijednost logaritma odnosa dvaju intenziteta (ldB = 10 log 1₁/1₂). Budući da su na filmu zvukovni i slikovni signali namijenjeni ljudskoj percepciji, u fazi obradbe filma svaka se regulacija intenziteta tih signala vrši u decibelima.

Na filmu decibel se primjenjuje kao mjera jačine zvuka, gdje broj decibela pokazuje koliko iznosi logaritamski odnos intenziteta nekog zvuka naspram intenziteta zvuka na pragu čujnosti. Prag čujnosti je prosječna razina najtišeg zvuka koji je normiran i iznosi za zv. intenzitet 10^-12W/m², a za zv. tlak 2.10^-5 Pa (N/m²). Prag čujnosti ima jačinu 0 dB, a najglasniji zvuk 120 dB, dok zvuk jačine 130 dB predstavlja granicu bola. Jačina zvuka u kino-dvorani, za vrijeme projekcije filma, kreće se obično u rasponu od 50 dB do 100 dB. Jačina dopuštene buke, odn. razina smetajućeg zvuka, smije u praznoj kino-dvorani iznositi najviše 35 dB(A), a u film. studijima do 25 dB(A), što je određeno po normiranoj krivulji čujnosti (filtar A) tihih zvukova [tzv. dB(A)].