LZMK

Filmska enciklopedija

ALBERS, Hans Filmska traka traži dalje ...

ALBERS, Hans, njem. glumac (Hamburg, 24. IX 1892 — Tutzing, 24. VII 1960). Najprije nastupa s jednom putujućom kaz. družinom, a 1914. piše kraće sastavke za kazalište Schauspielhaus u Hamburgu. Nakon povratka s fronte odlazi u Berlin, gdje isprva igra u operetama, a potom preuzima i karakterne uloge u kaz. komadima am., madž. i skand. pisaca. Nakon niza uloga u filmovima nij. razdoblja, prvi put biva zapažen kao Mazeppa, ljubavnik Lole-Lole (M. Dietrich) u filmu Plavi anđeo (J. von Sternberg, 1930). U više od 100 ostvarenih uloga A. je tumačio likove pustolovâ, ljubavnikâ, pomoracâ, istraživačâ, pov. ličnosti, osoba iz književnosti i iz života. Plavokos visok, čelično-hladna pogleda, za vrijeme nacizma istican je kao simbol »pravoga njemačkog glumca čiste rase«. Danas ga mnogi drže prethodnikom C. Jürgensa. Film Ulica Velika sloboda br. 7 (H. Käutner, 1944.), u kojem je tumačio lik Hannesa, bivšeg mornara i jeftinog zabavljača u hamburškoj sumnjivoj četvrti St. Pauli, zabranila je nacistička cenzura.

Ostale važnije uloge: Suvremena gospoda Du Barry (A. Korda, 1926); Noć pripada nama (C. Froelich, 1929); F. P. 1 ne odgovara (K. Hartl, 1932); Zlato (K. Haiti, 1934); Hotel Savoy, soba br. 217 (G. Ucicky, 1936); Pustolovine baruna Münchhausena (J. von Baky, 1943); Čovjek u bujici (E. York, 1958).

LIT.: H. Kafka, Hans Albers. Das Märchen einer Karriere, Wien/Berlin/Leipzig 1931; H.-J. Schlamp, Hans Albers, Berlin 1939; J. Cadenbach, Hans Albers, Berlin 1975; H. Albers/E. Mertens, Hans Albers in seinen grossen Erfolgsfilmen, Hildesheim 1979; U.-J. Schumann, Hans Albers: seine Filmen, sein Leben, München 1980; J. Cadenbach, Hans Albers. Eine Biographie, München 1982.

Vr. V.


Citiranje:
ALBERS, Hans. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 4.6.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=69>.

kratice i simboli