ŠERBEDŽIJA, Rade

ŠERBEDŽIJA, Rade, film., kaz. i tv-glumac (Bunić kod Titove Korenice, 27. VII 1946). Diplomirao (1969) na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Ubrzo angažiran u zagrebačkomu Dramskom kazalištu »Gavella«, potom izmjenično djeluje kao slobodni umjetnik, s angažmanom u HNK u Zagrebu, te ponovno u »Gavelli«; u novije vrijeme često surađuje sa Lj. Ristićem (širom Jugoslavije). Nadaren, iznimne glum. tehnike, glumac i racija i temperamenta, sugestivan, vrsne dikcije, s lakoćom izvodeći i fizički najteže scene, pokazao se podjednako uvjerljiv u ulogama klas. (npr. Shakespeareovi Hamlet i Richard III) i modernog repertoara (npr. Ibsenov Peer Gynt) — u raznim žanrovima, i u pozitivnim i u negativnim likovima. Dobitnik je mnogih priznanja (npr. triput nagrađen na Sterijinom pozorju, rep. Nagrada »Vladimir Nazor«, Nagrada »Dubravko Dujšin«, Nagrada »Orlando« na Dubrovačkim ljetnim igrama). Ovisok i privlačan, s jednakim uspjehom (i dijapazonom likova) okušao se i na filmu. Debitira sporednom ulogom u Iluziji (1967) K. Papića, dok prvu glavnu — mladića na životnoj prekretnici — tumači u Gravitaciji ili fantastičnoj mladosti činovnika Borisa Horvata (1968) B. Ivande. Otada sve češće nastupa u gl. ili drugim gl. ulogama, postupno uvećavajući popularnost i ulazeći u krug najrespektiranijih jugosl. glumaca — u filmovima raspona od ratnih drama do suvremene tematike. Tako su poč. 70-ih godina zapažene njegove uloge komun. aktivista dezorijentiranog u privatnom životu u Crvenom klasju (1970) Ž. Pavlovića i seoskog mladića suočenog s nepravdom u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja (1973) K. Papića. Potkraj desetljeća posebno je uspješan u filmovima iz NOB-e: Hajka (1977) Ž. Pavlovića i Povratak (1979) A. Vrdoljaka; za ulogu žandara u potonjemu na festivalu glum. ostvarenja u Nišu prima Ćele kulu (zajedno s ulogom u Usijanju, 1979, B. Draškovića). U to vrijeme ističe se i u filmovima koji kritički oslikavaju jugosl. suvremenost: kao skladatelj kod kojeg prevladava karijerizam (što potvrđuje njegovu sposobnost karakterizacije moralno ambivalentnih osoba) u filmu Bravo maestro (1978) R. Grlića (Zlatna arena u Puli) i u naslovnoj ulozi u Novinaru (1979) F. Hadžića. Možda najuspješnija na filmu za nj je god. 1986, kada se 2 njegove uloge spominju kao najuspjelije na pulskom festivalu: revolucionara koji se ne snalazi u poratnom vremenu u Večernjim zvonima L. Zafranovića (Zlatna arena) i radnika ogorčenog siromaštvom i životnim nedaćama u Snu o ruži Z. Tadića (Velika povelja u Nišu). Golema radnog potencijala, s uspjehom glumi i na televiziji: npr. u tv-serijama U registraturi, Nikola Tesla (u naslovnoj ulozi), Prosjaci i sinovi i Bombaški proces (kao Josip Broz Tito). God. 1982. dobio je godišnju nagradu austral. televizije Sammy za gl. ulogu u austral. tv-ekranizaciji drame Oslobođenje Skoplja D. Jovanovića. Objavio je 2 zbirke pjesama: Promjenljivi (Subotica 1987) i Crno, crveno (Zagreb 1989). Bio je predavač scenskog govora i glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu; danas je izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. U novije vrijeme bavi se i kaz. režijom.

Ostale važnije uloge: Pozdravi Mariju (M. Klopčič, 1969); Idu dani (F. Hadžić, 1970); Putovanje na mjesto nesreće (Z. Berković, 1971); Zvezde su oči ratnika (T. Janković, 1972); Poslijepodne jednog fazana (M. Arhanić, 1972); Živjeti od ljubavi (K. Golik, 1973); Bjegunac (J. Kavčič, 1973); Užička republika (Ž. Mitrović, 1974); Gospođica (V. Jasný, 1980); Banović Strahinja (V. Mimica, 1981); Variola vera (G. Marković, 1982); Kiklop (A. Vrdoljak, 1982); 13. jul (R. Šaranović, 1982); Noć poslije smrti (B. Ivanda, 1983); Zadah tela (Ž. Pavlović, 1983); Pejzaži u magli (J. Jovanović, 1983); U raljama života (R. Grlić, 1984); Una (M. Radivojević, 1984); Život je lep (B. Drašković, 1985); Horvatov izbor (E. Galić, 1985); Osuđeni (Z. Tadić, 1987); Čovjek koji je volio sprovode (Z. Tadić, 1989).