YOSHIMURA, Kimisaburo

YOSHIMURA, Kimisaburo ili Kozaburo, jap. redatelj (Hiroshima, 9. IX 1911). Napustivši sa 18 godina školu, na film dolazi kao asistent redatelja (npr. Y. Shimazua) u kompaniji Shochiku. Debitira 1934. u (još) nij. tehnici, potom ponovno asistira (H. Goshu, M. Naruseu, Sh. Toyodi i K. Mizoguchiju /koji na nj najviše utječe/). Pravu karijeru otpočinje 1939 (Žena štiti dom — Onna koso io e momore), režiravši do 80-ih godina više od 60 filmova. U komedijama i dramama (i suvremenim i kostimiranim) ubrzo sazrijeva u rafiniranoga i nekonvencionalnog stilista, ujedno izoštrenog kritičara jap. društva. Ugled stječe humanističkom vizurom rata u Nishizumiju, komandantu tenka (Nishizumi senshako-den, 1940). God. 1947. otpočinje plodnu suradnju s marksistički orijentiranim scenaristom → K. Shindom, koja rezultira sa 22 filma prodorna soc. angažmana; 1950. zajedno napuštaju Shochiku i osnivaju neovisnu tvrtku Kindai Eiga Kyokai. Iz te suradnje izdvajaju se: Kraj obitelji Anjo (Anjo-ke no butokai, 1947), soc. studija pada jedne i uspona druge klase; Svijetli dani u našem životu (Waga shogai no kaga yakeru hi, 1948), strasna ljubavna priča o paru iz suprotstavljenih polit. skupina; Ishimatsu od Morija (Mori no Ishimatsu, 1949), satirična komedija o suvremenomu gangsterskom mentalitetu, inspirirana obiteljskom legendom; Odjeća iluzije (Itsuwareru seiso, 1951) o gejšama, remake Sestara iz Giona (1936) K. Mizoguchija. Od brojnih adaptacija knjiž. baštine stilistički je impresivna i nadahnuta Legenda o Genjiju (Genji monogatari, 1951, nagrađivan u Cannesu) s motivom nesretne ljubavi srednjovj. aristokrata, a ističu se još Tisuću papirnatih ždralova (Senbazuru, 1952), Prije zore (Yoake mae, 1953) i Uspavana ljepotica (Nemureru bijo, 1968). Značajan je i njegov ciklus filmova o životu suvremene jap. žene (za kompaniju Daei): Noćna rijeka (Yoru no kawa, 1956), Noćni leptir (Yoru no cho, 1957) i Golo lice noći (Yoru no sugao, 1958); u njima nastupaju njegove omiljene glumice (uz N. Otowa) — M. Kyo i A. Wakao. Vrlo uspješno režira i na televiziji.

Ostali važniji filmovi: Zavođenje (Yuwaku, 1948); Želja (Yokubo, 1952); Ljepotica i zvijer (Bijo to kairyu, 1954); Rt Ashizuri (Ashizuri misaki, 1955); Priča iz Osake (Osaka monogatari, 1957); Na zemlji (Chijo, 1957); Aristokratsko stubište (Kizoku no kaidan, 1959); Ženino silaženje (Onna no saka, 1960); Vrijeme za udaju (Konki, 1962); Srce planine (Kokoro no sanmyaku, 1966); Topla noć (Atsui yoru, 1969); Poderana zastava (Ranru no hata, 1975).