WALLON, Henri

traži dalje ...

WALLON, Henri, franc. psiholog i teoretičar filma (1879—1962). Suradnik časopisa »Revue Internationale de Filmologie«, profesor na Collège de France. Film smatra najsavršenijim vidom posredne percepcije stvarnosti, koja se od izvanfilm. opažaja razlikuje po tome što: a) ne daje isti odnos identiteta između vizualnoga i auditivnoga; b) primorava nas da niz sukcesivnih slika integriramo u predodžbu, a ne poznaje anticipaciju kojom se pojedine senzacije uključuju u cjelinu utiska; c) skokovita je, nekontinuirana; d) suprotstavlja naše fiz. biće vizualnom nizu na ekranu, jer oni ne pripadaju istomu iskustvenom polju; e) često potpuno preobrće odnose između pokretnih i nepokretnih predmeta. Sve ovo dovodi do depersonalizacije gledaoca, koji se mora oslanjati o identifikaciju s junacima; usprkos tome, on doživljuje sliku kao stvarnosnu, zato što pokret briše razliku između perceptivnih kategorija prostora i vremena te što, čvrsto vezujući pažnju za sebe, ukida gledaočev osjećaj za vlastitu ličnost i svijet oko nje u korist predstave na ekranu (Opažajni čin i film — L’acte perceptif et le cinéma, 1953).

Ostali značajni radovi iz film. teorije: O nekim psihološkim problemima koje postavlja film (De quelques problèmes psychologiques que pose le cinéma, 1947); Filmski prostor i vrijeme (L’espace et le temps filmique, 1952).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1986-1990.

Citiranje:

WALLON, Henri. Filmska enciklopedija (1986-90), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://filmska.lzmk.hr/clanak/5493>.