LZMK

Filmska enciklopedija

WAGNER, Fritz Arno Filmska traka traži dalje ...

WAGNER, Fritz Arno, njemački snimatelj (Schmiedfeld, 5. XII 1891 — Göttingen, 18. VIII 1958). Studirao ekonomiju u Leipzigu, potom lik. umjetnosti u Parizu. Ondje otpočinje njegova veza s filmom: isprva je administrator u Pathéu, gdje 1914. postaje snimatelj film. novosti. Na poziv meks. vlade snima borbe generala de la Huerte protiv Pancha Ville, a za I svj. rata je ratni dopisnik. Film. karijeru otpočinje kao asistent Th. Sparkuhla (Gospođa Dubarry, 1919, E. Lubitscha) u kompaniji DECLA Bioscop; samostalno snima od 1920. Radeći na filmu Nosferatu (1922, sa G. Krampfom) F. W. Murnaua, koristi niz spec. efekata (npr. rabi negativ da bi sugerirao jezivost putovanja); za nj snima i Dvorac Vogelöd (1921) i Goruću zemlju (1922, sa K. Freundom). Sjenke (A. Robison, 1923), gotovo sav u tehnici chiaro-scura, s obiljem sjena i silueta, jedan su od najegzemplarnijih filmova njem. ekspresionizma, ujedno Wagnerovih najboljih ostvarenja, kao i Kronika Grieshuusa (A. von Gerlach, 1925) s kontrastnom fotografijom, pretežito u protu- svjetlu; u tim se djelima iskazuje kao majstor izgradnje svjetla (uspoređivan s Rembrandtom). Novu fazu otpočinje suradnjom sa G. W. Pabstom. Film Ljubav Jeanne Ney (1927) karakterizira maksimalno pokretna kamera (kontinuirani kadrovi i do 120 m) i prirodno osvjetljenje, što je osobito efektno i u Drugarstvu (1931), a za nj snima još Zapadno bojište 1918. (1930), Skandal oko Eve (1930) i Prosjačku operu (1931). Suradnju s Pabstom prekida, nakon što je ovaj u jednom članku omalovažio važnost ostalih suradnika u stvaranju film. djela. Uz K. Freunda najistaknutiji njem. snimatelj 20-ih godina, surađivao je i s trećim velikim redateljem tog razdoblja F. Langom (Umorna smrt, 1921; Špijuni, 1928; M, 1931; Testament doktora Mabusea, 1933), sugestivno ostvarujući željeni spoj fantastičnoga i realističkoga. Za nacističkog režima snima i izrazito propagandne filmove, a nakon II svj. rata am. žurnal Svijet na filmu te velik broj komerc. projekata. Želio je snimati »povratničke« filmove F. Langa Tigar od Ešnapura (1958) i Indijski nadgrobni spomenik (1959), ali su producenti odabrali R. Angsta; W. je, razočaran, prihvatio »indiferentan« projekt, za čije je realizacije poginuo nesretnim slučajem (pad sa snim. kolica).

Ostali važniji filmovi (sam ili u suradnji): Gusar Pietro (A. Robison, 1925); Moderna gospođa Dubarry (A. Korda, 1926); Napoleon (A. Gance, 1927); Na rubu svijeta (K. Grüne, 1927); Markiz d’Eon, špijun madame Pompadour (K. Grüne, 1928); Waterloo (K. Grüne, 1929); Ronny (R. Schünzel, 1931); Lijepa pustolovina (R. Schünzel, 1932); Pjesma jedne noći (A. Litvak, 1932); Špijuni na djelu (G. Lamprecht, 1933); Princeza Turandot (G. Lamprecht, 1934); Na kraju svijeta (G. Ucicky, 1934); Volga u plamenu (V. Tourjansky, 1934); Jedan čovjek želi u Njemačku (P. Wegener, 1934); Amfitrion (R. Schünzel, 1935); Hotel Savoy, soba 217 (G. Ucicky, 1936); Razbijeni vrč (G. Ucicky, 1937); Čovjek koji je bio Sherlock Holmes (K. Hartl, 1937); Kule u zraku (A. Genina, 1939); Robert Koch (H. Steinhoff, 1939); Ohm Krüger (H. Steinhoff, 1941).

K. Mik.


Citiranje:
WAGNER, Fritz Arno. Filmska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2019. Pristupljeno 26.5.2020. <http://filmska.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=5481>.

kratice i simboli