VIERNY, Sacha

VIERNY, Sacha, franc. snimatelj i redatelj (Bois-le-Roi, 10. VIII 1919). Studirao na visokoj film. školi IDHEC u Parizu. Od 1948. asistent redatelja (npr. A. Berthomieua i L. Daquina), potom surađuje sa R. Leenhardtom, a kao prijatelj A. Resnaisa postaje njegov česti snimatelj u kratkometr. filmovima (npr. Noć i magla, 1955 /sa Gh. Cloquetom/, i Pjesma Styrène, 1958); detaljno istražujući ekspoziciju i pomno izgrađujući svjetlo (čime u prizoru sugerira trodimenzionalnost, što je u svezi s velikom dubinskom oštrinom), znatno pridonosi njihovoj impresivnosti. U produkciji kratkog metra uspješno surađuje i sa Ch. Markerom (npr. Pismo iz Sibira, 1958). Na igr. filmu debitira kod A. Resnaisa (Hirošima, ljubavi moja, 1959, sa T. Michiom), a zatim snima još 6 njegovih projekata (Prošle godine u Marienbadu, 1961; Muriel, 1963; Rat je završen, 1966; Afera Stavisky, 1974; Moj ujak iz Amerike, 1980; Ljubav do smrti, 1984); stiliziranim svjetlom i dugim vožnjama izdvaja se Prošle godine u Marienbadu. Sklon modernističkim filmovima, osobito atraktivnu fotografiju — suprotno no u Resnaisovim djelima - ostvaruje u koloristički bogatoj i »lepršavoj« Ljepotici dana (1967) L. Buñuela. Značajna je (80- ih godina) i njegova suradnja s brit. redateljem P. Greenawayom. Još od 1948. povremeno režira dokum. filmove, a 1969. i cjelovečernji igrani Ležaljka (La chaise longue).

Ostali važniji filmovi: Divno doba (P. Kast, 1959, sa Gh. Cloquetom); Hvala, Natercia (P. Kast, 1960); Mrtva sezona za ljubav (P. Kast, 1961); Ples čaplje (F. Rademakers, 1966); Muzika (M. Duras, 1967); Tetoviran (D. de La Patellière, 1968); Redovnik (A. Kyrou, 1972); Hipoteza o ukradenoj slici (R. Ruiz, 1978); Poočim/Očuh (B. Blier, 1981); Tri mornareve krune (R. Ruiz, 1983); Javna žena (A. Żuławski, 1983); Emilijina budućnost (H. Sanders-Brahms, 1984).