VIDOVIĆ, Ivica

VIDOVIĆ, Ivica, glumac (Beograd, 10. V 1939). Diplomirao (1963) na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Prvi angažman ima u HNK u Zagrebu, a kasnije je član i dr. kuća (Dramsko kazalište »Gavella«, Teatar itd, česte suradnje sa HNK u Splitu); posebno se ističe u modernom repertoaru (Handke, Shaffer, Stoppard, Ionesco, Kundera, Jelačić Bužimski, Gavran), za što je višestruko nagrađivan. Jedan od najistaknutijih film. glumaca koji su se pojavili na prijelazu u 70-e godine, u jugosl. film unosi novi tip: introvertiranoga, u biti deziluzioniranoga suvremenoga urbanog junaka (odn. antijunaka) i gubitnika. Mladolika izgleda, pomalo sporih, »melankolično-snenih« reagiranja, osobito sugestivno tumači zbunjene, u prikazanim životnim, posebno polit. okolnostima nesnalažljive osobe: ideal. borca NOB-e u Zasedi (1969) Ž. Pavlovića, »beckettovskog« junaka u iščekivanju u filmu Idu dani (1970) F. Hadžića, prigradskog marginalca u filmu Kužiš stari moj (1973) V. Kljakovića, za što je nagrađen Srebrnom arenom u Puli, intelektualca psih. terorom primoranog na kolaboraciju u Prijekom sudu (1978) B. Ivande, te usamljene intelektualce u Ritmu zločina (1981) i Čovjeku koji je volio sprovode (1989) Z. Tadića. Posebnost u njegovu film. opusu predstavlja lik (s crnohumornim značajkama) sovj. klizačkog šampiona u filmu W.R. Misterije organizma (1971) D. Makavejeva. U kontekst stvorenog tipa potpuno se uklapa i uloga koja mu je donijela veliku popularnost — osobenjaka Servantesa u tv-seriji Naše malo misto (i filmu Servantes iz malog mista, 1982) D. Marušića, kao i kasnije naslovni lik u tv-seriji Inspektor Vinko K. Golika.

Ostale važnije uloge: Kad čuješ zvona (A. Vrdoljak, 1969); Lisice (K. Papić, 1969); S druge strane (J. Gale, 1970); U gori raste zelen bor (A. Vrdoljak, 1971); Izbavitelj (K. Papić, 1976); Usporeno kretanje (V. Kljaković, 1979); Orao (Z. Tadić, 1990).